Estrada je surovo mjesto. Na njoj postoje trendovi i pravila ponašanja kojih se moraš pridržavati ukoliko želiš da skreneš pažnju na sebe. Međutim, na toj istoj estradi uvijek je bilo onih koji ni po koju cijenu nisu pristajali da se priklone trendovima. Takvi pjevači su se bavili pjesmom zbog pjesme uporno ističući svoj talenat i vještinu, bježeći od svih propratnih „aktivnosti“ u vidu skandala, tračeva, basnoslovnih scenskih nastupa.
Jedan od tih umjetnika kojima je jedino umjetnost bila bitna je i Kemal Hasić. Iako nikad nije pribjegavao pomenutim pravilima ponašanja, uspio je da izgradi svoj estradni status i postane respektabilno pjevačko ime. Pjesama koja mu je u tome ponajviše pomogla sigurno je „Nikad oči nisu stare“. Riječ je o elegičnoj baladi u kojoj je Hasić donio svu raskoš svog glasa, koja je tokom godina postala pjesma po kojoj je najprepoznatljiviji.
To je numera koja tematizira dvije teme. Prva je ljubav i osjećaj zaljubljenosti. To je mjesto gdje umrijet bih treb'o – poručuje Hasić u pjesmi, jasno aludirajući na činjenicu da je to osjećaj koji u najvećoj mjeri čovjeku obilježi život. Druga tema u pjesmi je vrijeme, tačnije njegova prolaznost. Za godine mnoge mare, starosti se predaju – kazuje pjesma ističući njegovu surovost i neprestano proticanje.
Međutim, koliko god da vrijeme dominira nad sudbinama svih živih bića, čak ni ono ne može nadjačati ljubav. Nikad oči nisu stare, sve dok tebe gledaju – govore stihovi i kazuju gdje leži istinska vrijednost i snaga. Čovjek dok voli osjeća se živim i mladim, pa čak i surovo vrijeme u tom slučaju mora priznati kapitulaciju.
U komentarima ispod spota za ovu pjesmu na društvenim mrežama dominira čuđenje zbog čega pjesma nema više pregleda, a toliko je kvalitetna. Svojim ponašanjem Hasić nam je pokazao zašto. Nije sve u pregledima, tiražima i slavi, ima nešto i u emociji…
Piše: Ozren T.
