Azemina Grbić je interpretatorka sevdalinke i komponovane pjesme. Izvornu pjesmu izvodila je autentično. Ostala vjerna duhu izvornosti pjesme, bez nepotrebnih glasovnih „dotjerivanja“. A opet, u komponovanim numerama svojim raskošnim i prepoznatljivim glasom zdušno, toplo i senzibilno utkala svu ljepotu sevdaha u svaku pjesmu. Snimala većinom tužne životne priče. Unijela svojim veličanstvenim glasom dušu, što joj je publika i vjerovala.
Iz inata
Azemina Grbić rođena je u Derventi u obitelji koja je sputavala njen talenat i ljubav prema muzici. A ona pjevala! Zanemarujući prijetnje roditelja sve do „pucanja“ linije strpljivosti. Tako kao 17-godišnja djevojka iz inata odlazi iz Inat mahale u kojoj je odrasla, u Beograd. Tako mlada rodila je kćerku Suzanu. Sa Veljom Popovićem radila na čuvenoj Ibarskoj magistrali, a potom na Skadarliji.
Započela je život sa mlađim partnerom koji je vratio u ono vrijeme koje je ostavila iza sebe. No, to nije bilo uvjeravanje, to je bio pakao kroz koji je prolazila. Fizičko nasilje i psihičke torture preživljavala je. Pjesma joj je bila utjeha. Vlastitu bol i tugu pretakala u svoje izvedbe. Dok bi Azemina pjevala najtananije osjećaje doticala je slušateljstvu, mameći im i suze. Prepoznavali su njenu iskrenost u pjesmi.
Vjerovao joj je i Buca Jovanović, ugledni i cijenjeni autor tog doba. Sa njim snima „Ne kaži mi zbogom, ni danas ni sutra“. Sarađivala je i sa Negovanovićem, Kodićem, Vukasom… Sa Jovicom Petkovićem realizirala sjajne pjesme: „Bejturane“, „Bog't ubio grane“, „Oj, Vrbasu vodo hladna“, „Nigdje zore, ni’ bijela dana“, „Romanijo, goro vilovita“…Nizali se Azeminini snimci, albumi, singlovi, kompilacije a sa njima i neprolazni hitovi „Volim te, iako ne smem“, „Niz kaldrmu klepeću nanule“, „Tužna priča“, „Varao si me“, „Kolo igra kod komšije“…
Nalik bluzu
Njena popularnost 70-tih i 80-tih odvela ju je u Ameriku, Australiju, Kanadu i diljem Evrope. Azemina nikada nije slijedila trend. Ostala je vjerna svom muzičkom izrazu jer je to smatrala umjetničkim dostojanstvom. Azeminine pjesme su nalik bluzu, njihov poetski i melodijski sadržaj odisali su tugom. Njene pjesme se i danas često čuju na radio talasima, a ona uživa u okruženju svoje kćerke i unuka.
Mjesto u Kući sevdaha
Azemininu duboku i prisnu vezanost za Bosnu prepoznali su mnogi kritičari, pa je tako nagrađena brojim nagradama i laueratima. Njeno mjesto je i u Kući sevdaha, što joj mnogo znači, jer ona je „zatočena“ u bosanskoj avliji, a opet, časna i uvažena stanovnica Beograda.
Suicid bolesnog partnera
U Beogradu je penzionisana kao istaknuti izvođač. Sve vrijeme je „pjevala“ sa velikim „j“. Azemina je bila lijepa i atraktivna pjevačica, uvijek moderno odjevena. I danas u zrelom dobu, koje nije ostavilo vidan trag na njoj, premda je sve boli, bure i tuge preživjela. A najveća tuga je bio suicid njenog bolesno ljubomorng partnera. To joj je, zapravo, i vječna rana na duši jer ga je voljela.
Piše: Jasna Durić
