Stvarala je šansone i šlagere ispunjene lirskom toplinom i iskrenom emocijom. Možda su zbog toga njene pjesme, decenijama kasnije, još uvijek žive, neprolazne, neprevaziđene. Porslavila se pjesmama Što te nema i Ima neka tajna veza, a moža najznačajnija pjesma Jadranke Stojaković je elegična balada Sve smo mogli mi.
Autor stihova je književnik Valerijan Žujo, muziku je komponovao Žarko Šipka, a aranžman Slobodan Bodo Kovačević. Iako pjesma odiše emocijom, njeno rođenje nije bilo strogo pjesničko, nadahnjujuće, inspirišuće. Dobitnik Šestoaprilske nagrade Valerijan Žujo se prisjetio kako je taj proces izgledao:
– Jednog dana, silazili smo niz Džidžikovac, moj drug i kum, pokojni Žarko Šipka i ja. Uz Džidžikovac je, s gitarom u futroli, išla Jadranka Stojaković. Nakon standardnih rečenica, Jaca je kazala da joj je neophodna B pjesma za singl-ploču koju priprema. Žarko je upitao, kada joj pjesma treba…Sutra, veli Jaca. Na to Žarko, otprve:
– Imam pjesmu za tebe.
Meni je bilo drago što je Jacin problem riješen… Tek kasnije, kod Žarka, shvatio sam da je to, zapravo moj problem. Odsvirao mi je dopadljivu melodiju, donio papira i pisaljku i kazao:
– Čovječe, piši, nema se vremena.
Uzalud sam ja govorio, da se to tako ne radi, da treba čitati poeziju i tražiti prave stihove za muziku… “otkrivati muziku u poeziji” i sve tako, opća mjesta i fraze… On je stalno svirao istu melodiju i pjevao la-la-la-la… na-na-na-na. Na kraju sam ja počeo jedan mučan i nelogičan posao, naime graditi kuću od krova… Istina glavnina zadatka je obavljena, postojala je muzika… Samo, valjalo je nešto na te note i pjevati. Nakon dva-tri sata gnjavaže i dva-tri decilitra loze, ja sam konačno proradio i na papir nabacio takozvane “tarabe”, crtice i zareze, koji su označavali slogove i akcente. Još ne bijaše niti jedne jedine riječi, a kamoli priče. Znali smo samo da to treba biti lirska i nostalgična pjesma, primjereno Jadranki i primjereno već napisanoj muzici.
U neko doba, pjesma je bila dovršena. Prvi jednostavni i najbolji aranžman, napisao je pokojni Bodo Kovačević. Jaca je snimila svoj singl, ostalo se zna. Potpuno mimo naših prognoza, pjesma se održala.
Prošlog ljeta, neki sasvim mladi momci i djevojke, svirali su i pjevali na Vilsonovom Sve smo mogli mi, sa toliko iskrenosti i zanosa, da bi im samo krajnje ciničan, pa i pomalo perverzan tip, mogao pokvariti štimung pričom, kako iza te pjesme ne stoji nikakva velika ljubav autora stihova, nego da su to sasvim zanatski, na “tarabe” nakalemljene riječi.
Pjesma se našla na prvom mjestu B strane albuma Da odmoriš malo dušu iz 1982. godne. Danas, bezmalo 40 godina kasnije, pjesmu Sve smo mogli mi, s pravom uvrštamo u antologije jugoslovenske pop-rok muzičke škole.
https://www.youtube.com/watch?v=TBz80tGeHng
