Sloba Radanović u posljednjih nekoliko mjeseci po drugi put je gostovao u popularnom klubu “Play“ u njemačkom gradu Ofenbahu. Kao po nekom nepisanom pravilu klub je bio prepun Slobinih fanova, koji su sa nestrpljenjem čekali njegov nastup. Prije samog izlaska na binu sa Slobom smo vodili sasvim opušten i iskren razgovor.
Po onome što se može vidjeti na društvenim mrežama svaki tvoj nastup je prepun emocija, prepune su dvorane i diskoteke?
-To je ono što ja najbolje znam, a to je da se publici predstavim pjesmom, bez skandala, tračeva, ogovaranja. Trudim se, i izgleda da mi uspijeva, da sve to izbjegnem, da se bavim svojim poslom, da radim ono što najbolje umijem. Ja zaista u svemu tome uživam, a vidim da i publika u tome uživa, da zna da cijeni ono što ja radim. Spojili smo i lijepo i korisno, pa se svi zajedno lijepo provedimo na tim nastupima.
Da li je u svemu tome, u toj tvojoj životnoj promjeni mnogo uticala i ženidba sa Jelenom, sa kojom imaš jedan miran i porodičan život?
-Jeste, kako da nije. Ja sam ustvari cijeli život bio jedan miran i povučen tip, ali me zadesilo ono što me zadesilo. Ja sam pokušao ili pokušavao kada se sve to završilo da se na miran način izvučem iz svega toga, ali na kraju sam, hvala Bogu, i uspio u tome. Bilo je to za mene jedno veliko iskustvo, jedan dio mog života, a od kojeg ja ne bježim i ne želim da pobjegnem. Sada sam prešao preko svega toga, oslobodio sam se tih nekih duhova prošlosti i danas samo putujem i pjevam, i mislim da je to poenta svega toga.
Iskreno, koliko ti je bilo potrebno vremena i nerava da se izvučeš iz sve te priče, Luna, Kija, Zadruga…?
-Sve to me ponajviše koštalo nerava, živaca jer nisam znao šta me uopšte snašlo. Nisam ni znao kako da reagujem, kako da se postavim u svoj toj situaciji, a danas mi je to sve smiješno, oguglao sam na sve. Sada gledam na te stvari kao da su se desile nekom drugom, a ne meni. Ali, u jednu ruku mi je pomoglo da shvatim šta su prave vrijednosti života, a to je posao, muzika, ljubav pored osobe koju voliš, preokupiran sam putovanjima, nastupima i to je moja terapija. A, okružio sam se i pozitivnim ljudima oko sebe, jer okruženje je mnogo bitno.
Da nije bilo Zadruge, da nije bilo turbulencije sa Kijom i Lunom, da li bi danas bio to što jesi, popularan, tražen, zanimljiv za javnost?
-Na to je pitanje sada teško odgovoriti. Možda, kažem možda, bih bio na ovom današnjem statusu, ali bi vjerovatno bilo teško, ustvari išlo bi lagano. Možda bi teklo sporije, a možda i ne bi, jer niko ne zna šta nosi dan, a šta noć. Bog je jednostavno htio da se sve dogodi, ja na sve to gledam kao na neki blagoslov koji mi se desio. Danas, a i uvjek sam se trudio da budem što bolja osoba, da se ne postidim da bilo koga pogledam u oči.
Da li se ponekad sjetiš tog vremena, da li gledaš snimke iz tog tvog životnog perioda?
-Od sve te priče je proteklo skoro četiri ili pet godina i ponekad mi tako “iskoči“ ponešto, pa onda pogledam. A, da se sada sa nekom namjerom vraćam u to vrijeme Zadruge, Kije, Lune, pa da kao ja to nešto analiziram, stvarno ne. Preko toga sam davno prešao i nije mi više u glavi, mislima.
Postat ćeš otac dječaka, kakvi su tvoji osjećaji, pripreme za taj veličanstven čin u životu svakog budućeg roditelja, oca,odnosno za najvažniju ulogu u tvom životu?
-Uvijek sam iskreno govorio da jedva čekam da mi se to dogodi. Ustvari i poenta svakog čovjeka u životu je da jednog dana iza sebe ostavi svoje potomke. O privatnom životu ne volim mnogo da pričam, ali znam da ću biti najbolji otac na svijetu.
Mada je još rano govoriti o tome, ali kako ćeš usmjeravti svoje dijete, kojim putem da krene, estradnim ili onim normalnim, mirnijim?
-Ovaj svijet nije više kao što je bio prije dvadeset ili trideset godina, pa samim tim nije ni estrada. Danas se sve izopačilo, sve se pokvarilo, prepuno je zlobe i ljubomore, na estradi je mnogo sujete. Ima mnogo kvarnih ljudi na estradi i nije uzaludna ona izreka, koju je nekad davno neko rekao, a to je da su ljudi sa estrade najgori ljudi. Dok i sam nisam postao dio estrade nisam mogao ni da sanjam šta se sve tu dešava i kakve se smisalice prave, da se drugom nanese šteta. I zaista bih volio da moj sin bude daleko od svega toga.
Pa, da li popiješ nekad kafu sa nekim od tvojih kolega pjevača?
-Naravno da tu ima i divnih ljudi, ali veoma malo. Ovom prilikom bih pomenuo Jovana Perišića, Peđu Medenicu i naravno Dejana Matića. Oni su zaista veliki ljudi i sa njima sam privatno dobar. Nisam nešto okružen estradom, moji prijatelji su iz nekog drugog okruženja. Meni u životu nije bitna ni boja kože, ni vjera ni nacija, samo da je drugar i čovjek.
S obzirom da si stalno na putu, okružen ženskim fanovima, a Jelena je u drugom stanju, hormoni polude… Da li je ljubomorna?
-Ne zaista nije i na tome joj mnogo hvala. Jelena razumije moj posao, shvata da na kraju krajeva od toga i živimo i podržava me na pravi način. Nemam nikakav pristisak sa njene strane.
Trač koji te uvrijedio ili natpis u novinama?
-Najviše me, recimo, zaboli ili iznervira kada se u negativnom kontekstu pomenu moji roditelji, moj pokojni otac. Neka o meni pišu šta žele, ali neka mi porodicu ne diraju“.
Muškarcu nije mjesto u kuhinji
Nedavno si naišao na kritiku ljudi sa Instagrama kada si napisao da pravom muškarcu nije mjesto u kuhinji ili da se bavi kućanskim poslovima? Da li ćeš nakon rođenja djeteta pomogati supruzi u, recimo, mijenjanju pelena?
-Ma ja sam sve to objavio malo sarkastično, a ljudi se odmah zapale. U svemu tome je bila šala, a naravno da ću Jeleni biti pri ruci, ne stidim se ničega, i svaki normalan čovjek, suprug, treba da učestvuje u svakodnevnim kućanskim poslovima.
Razgovarao: Bato ŠIŠIĆ
