U strogom centru Kruševca dizao se neboder. U njegovoj Kuli B, u stanu na 11. spratu, često se okupljala nekolicina mladića koji su počeli da zagorčavaju život stanarima zgrade.
Stanovnicima te zgrade je bilo jasno da je ova grupa problematična i rizična, kako su ih više puta prijavljivali i molili da se ta grupa smiri i skrene pažnju na njihovo ponašanje.
U nedjelju uvečer, 1. septembra 1974. godine, znajući da kreće nova školska godina, trojica iz društva koja je dolazila u taj stan, napravili su dogovor da namame neku djevojku. Nisu precizirali koja djevojka je u pitanju, već da bude slučajna žrtva.
Milica Kostić se 2. septembra zaputila u Kruševac, i kako je stigla ranije, riješila je da prošeta gradom. Ne sluteći da će ona biti baš ta žrtva mladića koji su imali pakleni plan.
Mladići su već bili u gradu i pažnju im je privukla lijepa djevojka, tamne kose, koja je išla sama. Kako su već imali plan, tako su i mladoj Milici prišli. Plan im je bio da djevojku zamole za uslugu i namame u stan. Kako je mladić bio lukav a njoj je izgledao bezazleno, pristala je da mu pomogne, ne sluteći da se radi o podmukloj prevari.
Naivna Milica je shvatila da je prevarena kada su se vrata stana u kojem će se odviti pakao, zatvorila. Jedan od mladića je djevojku zaključao u spavaćoj sobi, a onda ubjeđivao da se skine i ne pruža otpor. Milica se opirala, plakala i ubjeđivala momke da je puste rekavši im da je “siromašna”, “nevina” i “djevojka sa sela”.
Iako je Milica vikala i molila, njeno zapomaganje nije moglo da se čuje, jer su mladići pustili glasnu muziku. Namjere nasilnika, koje je i sama djevojka uvidjela, bile su da je onesposobe da pruža otpor da bi potom jedan za drugim nad njom izvršili silovanje.
I pored straha i nezavidne situacije u kojoj se našla, Milica se branila. On je nastavio sa pritiscima na koje je ona reagovala tako što je plakala, naročito kada ju je jedan napasnik udario. Milica je bila uporna da se odbrani na sve moguće načine.
Nasilnicu nisu reagovali na njene molbe, bili su uporni u svojoj namjeri. Shvatajući da njeno preklinjanje i molbe neće pomoći, bila je uporna da sačuva svoju čast. Milica se odlučila na nešto krajnje neuobičajeno. Riješena da im ne dozvoli da je obeščaste, iskoristila je trenutak kada je u jednom trenutku ostala sama, skočila je sa jedanaestog sprata kroz prozor.
Kako se ispod zgrade nalazio lokal koji je imao nadstrešnicu, to je djevojci spasilo život. Tokom pada tijelom je zakačila metalnu cijev nadstrešnice. Gosti lokala su odmah reagovali i pozvali hitnu pomoć.
Nakon skoka, Milica je u bolnici poživjela još dva dana. Intersovanje javnosti i građana Kruševca za događaj u Rubinovoj kuli bio je velik. Iste večeri na mjestu događaja se okupio velik broj građana i zahtijevao od nadelžnih najstrožije kazne za počinioce. I narednih dana građani su se okupljali na mjestu nesreće, a skoro svi dnevni listovi u Srbiji su izvještavali o događaju u Kruševcu, pa je tako interesovanje javnosti za ovaj slučaj poraslo u Srbiji. Ipak uz sav trud ljekara kruševačke bolnice, Milica je uslijed teške kontuzije organa, preminula u podne 4. septembra.
Milica je sahranjena 5. septembra 1974. godine u rodnom selu Strojincima, a njenoj sahrani je prisustvovalo par hiljada ljudi. Na dan sahrane kruševačke škole su obustavile nastavu, a Skupština opštine Kruševac je obezbijedila 30 autobusa za prevoz učenika i građana na sahranu. Po odobrenju episkopa žičkog Vasilija, lokalni sveštenik Miroslav Stefanović je Milici održao opelo. Nasilnici koji su Milicu otjerali u smrt bili su osuđeni na višegodišnje zatvorske kazne.
Kako je ovaj slučaj pogodio sve ljude, tako se i poznati pjevač Zdravko Čolić, odlučio da posveti pjesmu prelijepoj Milici.
Veliki hit “Ona spava”, upravo je posvetio njoj.
(Express/Espreso)
