Kemo Hasić, kaže nam kroz smijeh, zna da nije posenilo, ali je u jednom momentu ipak pomislio da je starost pokucala na njegova vrata. Naime, pojasnio nam je da je prije nekoliko dana čak sat vremena tražio svoj automobil ne mogavši se sjetiti gdje ga je parkirao noć prije.
– Ujutru sam došao po automobil, no njega nije bilo. Prvo sam pomislio da ga je neko ukrao, a onda da ga je pauk odnio. E, kako je snijeg tu noć napadao pola metra, shvatio sam da je negdje prekriven sniježnim pokrivačem. Ali, gdje, pitao sam se – kroz smijeh se sjeća Kemo.
Hasić priznaje da je morao gotovo svako auto malo otkopati kako bi našao svoje. Zahvaljujući prijatelju koji je bio s njim, poslije sat traženja uspjeli su pronaći njegovo. No, tek tada su morali krenuti u akciju. Otkopavanje auta je trajalo dva sata, ali nije bilo druge.
– Nakon sat potrage za autom i dva sata otkopavanja, konačno sam sjeo u njega. I naravno, zakasnio sam pozavršavati sve obaveze, ali nema veze, drugi dan sam sve to obavio. To mi je bila dobra škola da ubuduće pamtim gdje parkiram automobil. Opametio sam se – ustvrdio je Hasić.
