Pjevači Saša i Dejan Matić danas su veoma popularni, a gotovo svaka pjesma koju oni naprave postane hit.
Svima je dobro poznato to da su njih dvojica blizanci, kao i to da su slijepi. Međutim, mnogi ne znaju to da su oni, zapravo, rođeni sa izvanrednim vidom.
Naime, braća Matić rođena su 1978. godine u Bihaću i to u šestom mjesecu. Zbog toga su neko vrijeme morali da provedu u inkubatorima, a kako porodilište u Bihaću nije bilo dovoljno dobro opremljeno, premješteni su u Zagreb.
Ipak, poslije samo par dana došlo je do komplikacija i oba dječaka su oslijepila. Nije poznato šta se tačno dogodilo, ali se spominjalo to da je u pitanju bila greška medicinske sestre, koja je dovela do trajnog sljepila beba.
Kako je i sam Dejan jednom prilikom rekao, nečija greška je bila, ali nikada se nije raspitivao o tome čija.– To je nepažnja. Sada, koga… Nisam nešto detaljisao i raspitivao se čija. Da li je ljekar, da li je medicinska sestra, nisam ulazio u to. Bilo je rođenje proje vremena. A, da je bila nepažnja, bila je – ispričao je on za pomenuti medij.
Iako im je sudbina oduzela vid, podarila im je nevjerovatan talenat za muziku, ali i vedar duh. Njih dvojica su veoma uspješni u svom poslu, a danas imaju i svoje porodice sa kojima uživaju u ljubavi i pažnji.
Pričalo se i o tome da Saša ima mogućnost da povrati vid, ali da zbog Dejana ne želi da se operiše. Međutim, on je to demantovao.
– Ma ne, to je bezveze priča. Oni su htjeli na nama da rade nekakve eksperimente. To nisu dozvolili roditelji, a ni mi. Ja tako ne volim što se godinama priča o toj temi, da vi nemate pojma! Dvije najgore teme, one koje najmanje volim su: da li sam u svađi sa bratom i šta je bilo sa mojim vidom. Moji prijatelji i ljudi koju su sa mnom u stalnom kontaktu znaju kako ja živim i znaju da ovaj život volim najviše na svijetu. Da li sam se ja liječio i kod koga sam se liječio, to je moja privatna stvar. Ima jedna priča kada je jedan moj prijatelj nazvao taksi, a oni su ga pitali: ‘U kom pravcu idete?’, a on je rekao: ‘Koga to zanima osim mene? – izjavio je Saša.
Nikada nisu smatrali da zbog svog nedostatka treba da imaju poseban tretman, niti su sebe doživljavali drugačije od drugih. Kroz život koračaju zadignute glave i jedan drugom su oduvijek bili najveća podrška.
Da nemaju komplekse i da ne smatraju sebe nikakvim žrtvama, dovoljno govori i to što se često šale na sopstveni račun.
(Express/Esspreso)
