Massimo Savić je neko ko je svoje estradno ime izgradio kao pjevač koji je uglavnom objavljivao lirske, senzualne balade. Dovoljno se sjetiti njegovih kultnih pjesama kao što su „Iz jednog pogleda“, „Indija“ ili „Dodirni me slučajno“ da bismo se uvjerili u takvu konstataciju.
Međutim, kako su ‘90-te godine prošlog vijeka po svemu specifičan period, tako je baš tad, karijera ovog duboko emotivnog pjevača krenula posebnim putem, jer je 1995. godine objavio album „Benzina“ s kojeg se izdvojila istoimena pjesma. Radi se o numeri toliko atipičnoj za njegov opus, jer donosi mješavinu elektro zvuka i hip-hopa u odnosu na dotadašnji i kasniji pop, te blagi rok.
Pjesma je brza, dinamična, zaraznog ritma. Međutim, ono što se u njoj posebno ističe je njena simbolika. Massimo se kroz aforistične stihove prisjeća bivše ljubavi. On je nju volio, ona njega nije. On je patio za njom, ona je njega ignorisala. Reklo bi se tipična, nesretna ljubavna priča.
Ipak, ono što je na lirskog subjekta ove pjesme ostavilo najjači utisak bio je fatalni miris izabranice njegovog srca. Taj miris je toliko opijajući da ga on poredi s mirisom benzina, te svoju ljubav oslovljava Benzinom. Opčinjenost očaravajućim mirisom benzina dodatno je dočarana činjenicom da je spot snimljen na benzinskoj stanici, tik uz cisternu koja u sebi sadrži nekoliko hiljada litara ovog tečnog energenta. Tako nam je Massimo pokazao da se ljubav, strast i čista emocija mogu izroditi i na najčudnijem mjestu poput benzinskih stanica.
Ukoliko sve rečeno stavimo u kontekst sadašnjeg vremena u kojem vlada kriza zbog enormno visokih cijena tečnih energenata, ne možemo da ne podvučemo paralelu sa krizom uzrokovanom nedostatkom ljubavi, poštovanja i čiste emocije među ljudima. Možda su nam životi siromašniji zbog toga, a ne zbog recesija, inflacija i ostalih kapitalističkih besmislica.
Podjednaka je besmislica da je ovo najgora Massimova pjesma, jer baš njom nas je podsjetio da je ljubav ono što pokreće čovjeka više nego dizel, kerozin ili benzin od stotinu oktana…
Piše: Ozren T.
