I nakon višedecenijske izuzetno uspješne karijere, nakon mnogobrojnih hitova, Sarajlija Haris Džinović je i dalje neprikosnoven na regionalnoj estradi. Mnogi su pokušali da pjevaju njegovim glasom, ali to su ostali samo pokušaji i neka loša imitacija, nečega ili nekoga ko se ne može imitirati.
Rođen je na Baščaršiji u srcu Sarajeva u intelektualnoj radničkoj porodici, od oca Muhameda inženjera i majke Hatidže ekonomiste. Danas ovaj istaknuti estradni radnik sa porodicom živi u Beogradu. U rodno Sarajevo se uvijek rado vraća, ali veoma rijetko daje intervjue. Neki kažu da je „ters“, no on je ipak takav da od sagovornika očekuje iskren i otvoren razgovor, pa se taj neki njegov „tersluk“ i ne primjećuje.
Šerif Konjević je nedavno tokom njegovog gostovanja na Kurir televiziji pričao i o Vama. O čemu se tu radi ustvari?
-Sve to o čemu je on pričao i o čemu godinama priča, a meni je stvarno žao, da on nije shvatio da sam ja njega na izvjestan način pohvalio. Kada sam bio u Pinkovim zvijezdama, ja sam mladim pjevačima rekao, zamolio ih ustvari da ne pjevaju ni mene, ni Šabana, ni Čolića, već da pjevaju sebe. Bez obzira kako će to izgledati, ali u svakom slučaju, bit će bolje od bilo kakve loše kopije. Pa, sam onda rekao, parafraziram: „Šerif Konjević je jedan od najboljih naših pjevača, fantastičnog glasa i odličnih pjesama, ali je i on izabrao pravac kojeg pjeva Šaban Šaulić. Bolje bi bilo po meni da je bio malo više svoj“. Eto to je bio sav moj komentar. Žao mi je što nije shvatio poentu, koja je bila u njegovu korist, a ne na štetu. Sve je to nekako pogrešno protumačio, pa je onda još i gore reagovao.
Ostatak intervjua pročitajte u novom broju printanog izdanja “Expressa” koji je na kioscima od 7. jula.
B. Šišić
