Halid Muslimović Ninu Rešića pamti još iz vremena kada je tek počinjao da pjeva.
-Bili smo dobri, družili smo se. Malo smo i sarađivali. Bio mi je drag, imao je dobre pjesme, a i moj je zemljak, iz Bosanske Dubice. Ja sam iz Prijedora – rekao je Muslimović.
–Mi smo se upoznali, otprilike 1989. ili 1990. godine, u mom studiju u Prijedoru, gdje je snimao neke svoje pjesme, u mojoj režiji. Ali, eto, dogodio se taj blentavi rat, i on je završio u Beogradu, a ja u Austriji. Jednog dana sam vidio u prodaji njegov album. Bilo mi je drago.Ja volim kad vidim da ljudi uspjevaju – prisjetio se Halid.
Na pitanje o Nininom karakteru, Muslimović ističe da je slika o Nini kao skandal majstoru bila potpuno pogrešna, budući da je on bio povučen i da nije volio konfrontacije.
-Volio je svoju samoću, bježao je od raje i vodio svoj život – objašnjava Halid.
Nino je jedan od prvih nastupa imao baš na Halidovom koncertu.
-Na početku ga nisam shvatio ozbiljno. Prvi put, kada sam htio da ga čujem, zamolio sam muzičare u jednoj kafani u Prijedoru: “Pustite ovog momka da otpjeva koju pjesmu”. Pjevao je “Samo tako, samo tako” od Miloša Bojanića, i u jednom trenutku se popeo na sto, počeo da igra, a ja sam se pitao: “Šta je sad ovo?” Ali to je bio njegov temperament, njegova priroda. Eto, tako je bilo. Neki klinac, koji je odjednom počeo da skače – sa osmijehom je ispričao popularni pjevač.
