Pjevačicino djetinjstvo nije bilo lako, a nikada nije krila da je odrastala u nemaštini.
Zorica Brunclik ispričala je detalje svog života i jednu situaciju koje se i dan-danas sjeća.
„Živjeli smo u najvećoj bijedi jer je majka imala jadnu platu. Ne postoji ništa čega bih voljela da se sjetim iz tog perioda, što ne znači da ga se stidim. Bila sam najstarija i jedino žensko u porodici. Pošto su se moji roditelji veoma rano rastali, mama je živjela u Smederevu, otac u Beogradu, a ja sam rasla okružena siromaštvom, ali i bogatstvom. Otac me je odvodio i ostavljao po nekoliko mjeseci kod svoje prebogate familije, samo da bi mami napakostio. Kod njegovih sam živjela kao bubreg u loju, nosila najbolju odjeću, jela najfiniju hranu…Poslije određenog vremena mama bi dolazila po mene da me vrati kući, a ja sam je tada najviše mrzila, jer me vraćala u siromaštvo“, rekla je Zorica jednom prilikom.
Kako je isticala, tada je željela da je mama ostavi kod tate da uživa u izobilju, a sa suzama u očima i danas se sjeća kako je mama jednom prilikom došla po nju sa najjeftinijim grožđem, a Zorica, koja je kod oca jela krupne grozdove, bacila je ponuđeno voće.
“Nije mi bilo jasno zašto sam joj baš ja bila potrebna, kada je imala još djece. Tek kasnije sam shvatila da je moj otac, tako što me je dovodio kod sebe, želio samo mami da napakosti. Svojim očima sam mogla da se uvjerim koliko je težak posao radila u ciglani, jer sam joj nosila doručak koji se sastojao samo od hljeba i flaše vode. Pošto u očevoj familiji dugo nije bilo djece, njegovi roditelji, koji su bili veoma mladi i insistirali na tome da ih ne zovem baba i deda, željeli su da me usvoje, ali me mama nije dala. Kasnije se majka udala po drugi put, kako mi se čini, samo da bi mom ocu stavila do znanja da ne može da dolazi kad god poželi”, rekla je pjevačica, koja je kasnije izgradila uspješnu karijeru i za kratko vrijeme počela da zarađuje više od svoje porodice.
(exress/alo)
