U posljednje vrijeme u estradnim krugovima u dijaspori mnogo se priča o ponovnoj svađi između Asima Bajrića i Kemala Malovčića. Svađa, je vezana za, navodnu, izjavu Asima Bajrića u kojoj je rekao kako Kemal više ne može da pjeva i da je bolje da se ostavi mikrofona, te da ga on iz sažaljenja vodi sa sobom na koncerte.
Asima smo sreli smo na jednom od njegovih mnogobrojnih nastupa u Njemačkoj i po tom pitanju nam je odgovorio:
– Od kada sam ja počeo da pjevam mnogi su pokušali mene i Kemala da zavade. Pokušali su da nas posvađaju na razne načine, ali eto svih ovih godina, Kemal i ja uspjeli smo koliko-toliko tome da se odupremo, da bacimo u smeće sve te tračeve, sve te izmišljene priče. Menadžeri iz Njemačke, a posebno oni iz okolice Dortmunda, koji će se sami prepoznati, pričali su da on ne može više da pjeva, da je ostario, da treba da ostavi mikrofon i da živi penzionerske dane. Ja Kemala volim od malih nogu i voljet ću ga dok sam živ. Na spomen njegovog imena ja ću uvjek da ustanem, jer to je čovjek i pjevač od kojeg su mnogi učili, pa i ja. Ja ne smetam njemu, on ne smeta meni. Čak smo imali mnogo zajedničkih nastupa i publika je to odlično prihvatila. Sva ta ogovaranja su stvar ljubomore, ne između mene i Kemala, već između menadžera. Ti mendžeri pričaju kako Kemal ne može da pjeva, a neki dan je snimio duet sa Huletom i kada je čovjek “zakucao” svojim glasom u toj pjesmi, tek tad vidiš da mu ni dan danas mnogi nisu ravni. Kemal je bio i ostao moj idol, čovjek kojeg volim i dan danas učim do njega.
