Danas se svašta naziva narodnom muzikom. Sam pojam „narodna“ postao je toliko degradiran da gotovo da nema nikakvu težinu. Istinska narodna muzika je ona koja je nastala u narodu, mijenjala se i dorađivala generacijama a da se nikad nije saznao njen autor. Takve pjesme imaju status nacionalnog blaga i stoje kao istinski spomenici kulture jednog naroda. Na sam pomen istinske narodne muzike naslovi kao što su: „Prošetala Suljagina Fata“ ili “Lijepi li su mostarski dućani” kako se još naziva, zatim „Voljelo se dvoje mladih“, „Dvore gradi Komadina Mujo“, „Jutros prođoh kroz čaršiju“, „Mila majko šalji me na vodu“, momentalno padaju na um.
Međutim, postoje i savremene narodne pjesme koje imaju snagu i ljepotu kao one stare, tradicionalne. Jedna od takvih pjesama, koje dokazuju da istinski sevdah nije ostao u nekim prošlim vremenima je i „Nikad joj halaliti neću“ koju izvode Arif Alajbegović i Šuki Planjanin. Pomenuta numera donijela je dašak svježine u strogi repertoar vrhunskih sevdalinki, koji opravdano ili ne, novitete ne dočekuje raširenih ruku. S obzirom da je pjesma u tome uspjela za relativno kratko vrijeme samo potvrđuje svu njenu vrlinu.
Kako je to obično slučaj sa sevdalinkama i ovdje je riječ o jednoj maloj lirskoj drami. Potpisnik stihova Muharem Hare Vražalica uspio je u pero dati ispovijest lirskog subjekta – čovjeka kojem je srce slomljeno. Žena koju voli bila mu je nevjerna, što je dovelo do duševnog sloma u njemu, što skoro pa decidno kazuju sami stihovi.
Da li je riječ o autobiografskom iskustvu pretočenom u pjesmu i nije od tolikog značaja. Ukoliko je zaista riječ o stvarnom događaju, onda možemo pretpostaviti silinu bola koju je autor osjetio. U suprotnom pjesma ne bi budila emocije koje budi.
Reklo bi se, svako zlo za neko dorbo. Autoru za utjehu ostaje da su široke mase uspjele podijeliti njegovu bol. Pored toga, pokazao nam je da onaj iskonski, potresni, silni sevdah još uvijek živi u nama. To nam postaje jasno onog momenta kad na samom početku pjesme Arif Alajbegović zapjeva – eh, što sam je poželio. E, to je sevdah…
Piše: Ozren T.
