Malo je ko početkom 90-tih godina imao u vlastioj fonoteci tako dobre hitove kao što ima Marina Živković. “Uzmi ili ostavi”, „Lavica“, „Pet godina“, „Ajde mori, dan, dva“… su mega hitovi u trajanju. A ona „opako“ dobro pjevala, lijepa i atraktivna, što će kazati sve predispozicije da dosegne sam vrh.
Pisalo se sve i svašta, ali ono što je sigurno je podatak njenog aktivnog odlaska sa muzičke scene. Kažu da je prešla u vidovnjakinje. Ona to tako ne bi nazvala, kaže „čita dušu“ gledanjem u oči. To ona ne naziva bijelim magom, niti mahamantra. To je njena, kaže, sposobnost a što se tiče muzike nije željela da joj karijera pada. Njena stara slava je super. Kaže da živi bez stresa, jurnjave, šminkanja, gledanja na sat, to joj ne treba, odgovara joj mir. Posvetila se duhovnom životu i molitvama, kako – ne kaže.
Ono što je naglasila je da ima para za sebe, no i da posjeduje narodnu banku do sada bi je potrošila. Biće ipak da Marina Živković gleda u oči za novac. A svoju presudnu odluku o napuštanju muzike Marina je zapravo donijela nakon što joj je Vesna Zmijanac otela pjesmu „Malo pomalo“, pjesmu koju je radio Perica Zdravković. Uspjela je, kažu, preko svog ljubavnika i posrednika Milorada Vučelića, čelnika tadašnjeg RTS da je dobije za 5.000 eura.
Marina kaže da je i tada bila dobrodušna, pa je Vesni otpjevala trilere i održala joj kurs kako da otpjeva ono što se traži u pjesmi. Vesnu je ta pjesma 1995. godine vratila u život. A javna tajna sa Miloradom je pukla i to je momenat kada je Vesna otišla u Bukulju.
