U petak nas je napustio legendarni sevdalija Arif Alajbegović, veliko ime znanja bosanskohercegovačkog izvornog melosa. Za svojih 77 godina života, bezbroj puta predstavio to najvrijednije tradicionalno blago na najsvjetliji način.
“Đe si, okano”
Svoju Bosnu i Hercegovinu, svoje Sarajevo, “okitio” prelijepim izvedbama za arhiv BHT-a. Arif je bio miljenik kolega iz muzike. Onih mlađih, koje bi oslovljava onako čarsijskim žargonom, “đe si, okano”!
Nenadano napustio dunjaluk i svoje bližnje, omanji, krhki čovjek sa onim velikim Č. Jer, Arif je bio ljudina širokog osmijeha. Nenametljiv, autentičan i jedinstven, kako je i tumačio sevdah. Tiho, a dovoljno glasno da bi njega i njegovu gitaru čuli svi u sali gdje bi nastupao.
Ljubav prema muzici i sevdalinci u sarajevskoj porodici Alajbegović godinama se prenosila sa koljena na koljeno, a najpoznatiji je bio legendarni Ismet Alajbegović Šerbo, bh. harmonikaš, koji je muzički obradio mnoge narodne tekstove i veliki je poznavatelj sevdalinke.
Njegovim stopama nastavio je rođak Arif koji nikada nije žudio za nekom velikom karijerom. Uvijek se zadovoljavao sitnicama i odbio je nekoliko dobrih ponuda da se mnogo ozbiljnije otisne u muzičke vode. Za Arhiv BHRT-a snimio je 18 sevdalinki, a u duetu sa Šukijem Planjaninom uradio je “Nikada joj halaliti neću”.
Krenuo po penziju
Arif Alajbegović je krenuo sa suprugom Halimom po penziju, i na stepenicama je stao i rekao: “Halima, ja ti umirem, halali mi.” I samo se srušio. Tako je Halima Alajbegović rekla kolegama o iznenadnoj smrti svog supruga.
Piše: Dž. H. M.
