Miroslav Ilić toliko voli svoje rodne Mrčajevce da je na seoskom groblju već obilježio mjesto na kojem će biti sahranjen.
Kroz čitavu njegovu životnu priču prepliću se Mrčajevci, pa ne iznenađuje što je baš to selo nadomak Čačka izabrao za svoju vječnu kuću.
- Ja sam već izabrao grobno mjesto za mene i moju Gordanu. Morao sam da rezervišem mjesto na našem mjesnom groblju. Postavili smo dvije betonske ograde, koje nas čekaju kad dođe vrijeme za to. Nisam izabrao spomenik i nadam se da još ne treba da razmišljam o tome – kaže Miroslav i dodaje da nikada nije ni pomišljao da njegova večna kuća može da bude na nekom drugom mjestu:
- Naravno da će biti u Mrčajevcima, pa gdje drugo? Moj prijatelj Žika iz Pariza me je odveo u grad Kolombe na sjeveroistoku Francuske, gdje je sahranjen čuveni general Šarl de Gol. Posjetio sam njegovu vječnu kuću i oduševio se kada sam vidio da se De Golov spomenik ne razlikuje od bilo kog drugog na tom malom groblju. I ja sam poželio nešto slično da napravim za sebe… Ako sam zaslužio, neko će jednog dana navratiti i na moj grob. Ako nisam, neće…
Miroslava za Mrčajevce vezuje toliko toga: djetinjstvo, roditelji, mladalačke ljubavi, prvi muzički koraci, ali i zemljak Obren Pjevović, pokojni kompozitor i tekstopisac koji mu je napisao velike hitove.
- Srce mi je zaigralo od sreće kada sam nedavno vidio da je moj muzički otac Obren dobio ulicu u Mrčajevcima. Ja vama ne umijem riječima da opišem te emocije kada dođem u svoje rodno selo. Volio bih da se tamo preselim kada odem u penziju, da čuvam dvadesetak ovaca, šetam po voćnjaku i obrađujem nešto malo zemlje – priča Ilić, koji svaki slobodan trenutak provodi u ovom naselju u moravičkom okrugu:
- Kad god uhvatim neku krivinu, odlazim tamo. Živim u Beogradu i volim taj grad, ali mi se duša razgali samo kada sam u Mrčajevcima, to je nešto neobjašnjivo. Tada pomislim u sebi: “Ma, kakav Beograd, ovo ovdje je raj.”
Teško mu je bilo da ode iz tog svog raja, pa je u Mrčajevcima živio do svoje 37. godine. Majka Milica i otac Života odmalena su mu usadili ljubav prema muzici:
- Moj otac Žiko pjevao je u seoskom horu koji u našem selu postoji duže od sto godina. Majka Milica je takođe pjevala kao slavuj. Imala je divan glas i još bolji sluh. Uveče, kada se vrati sa njive, pjevala mi je nešto poput uspavanke. Zbog nje i za njenu ljubav sam i počeo da se bavim muzikom, da živim za pjesmu, a kasnije i od pjesme.
(express/alo)
