Bekija Bekića dugo nije bilo na estradi bar ne u TV emisijama, no malo ga je bilo, ruku na srce, i u printanim medijima a znamo da radi jer je Beki uspješan autor a izvanredan interpretator.
Susreli smo se s njim nedavno u trenutku njegovog prilaska kraljici folka Šemsi Suljaković. Bio je srdačan i nasmijan i on ju je upravo i osolovio pomenutim epitetom kraljice. Šemsa ga je upitala za zdravlje i sve ostalo, a neko od pjevača iz mase je dobacio:
– Beki, eto te ko “mijadža” – što bi na šatrovačkom glasilo džamija.
Bekić je očito zaboravio šaljivi jezik prostora gdje je u predratnom periodu često boravio, a to je Sarajevo, pa je kao iz topa ozbiljno izgovorio:
– Je li stvarno?
Naravno da je to izazvalo grohotan smijeh kod bosanskih pjevača koji su se našli oko njega. Tek kasnije su mu objasnili šta su mu rekli. Kazali su mu da dobro izgleda, da se nije prepustio “zubu” vremena da ga gazi, željeli su da mu kažu da još uvijek dobro izgleda i da je lijep kao džamija, što je česta stereotipija kod sarajevske raje.
