Čedmir Čeda Marković je izvođač izvorne i komponovane narodne pjesme. Uz pomen njegovog imena pristiže odmah asocijacija na vranjanski melos. Svojom ljubavlju prema tradicionalnom zvuku svrstan je među „zaštitnike“ izvornog blaga. Neizostavno je pomenuti da pri izvedbi svake numere, svojim snažnim i čistim glasom prepunim topline, pokazuje ne samo talenat nego i pjevačko iskustvo.
Zaluđenost trubačima
Čedomir Čeda Marković rođen je 1949. godine u selu Žbevac nadomak Vranja. U svom rodnom mjestu završio je osnovno obrazovanje, a srednju, Učiteljsku pohađao je u Vranju. Od djetinjstva volio vranjansku pjesmu, ali onu uz trubače. U školskim danima bio je član KUD-a „Sevdah“. Slušajući Bakija Bakića i njegovo muziciranje zavolio tradicionalnu pjesmu.
Jenjavala je zaluđenost trubačima. Odmah po završetku škole uputio se na Radio Skoplje i sa tamošnjim orkestrom otpočeo snimati za arhiv. Redali su se snimci pjesama „Zajdi, zajdi“, „Petrolovi poev“, „Stojanke bela Vranjanke“, „Što mi je merak“, „Kosovski božuri“…
Čeda je pjevao po tamošnjim ugostiteljskim objektima. Nezapažen nije ostao od strane menadžera. Menadžer bugarskih pjevačkih zvijezda tog doba poput Kremove, Despotove, Lukina, braće Videnov… u tu grupu svrstao i Markovića. Za tri godine saradnje i obilaska Bugarske postao jedan od najomiljenijih interpretatora tamošnje publike. Znali su svaku njegovu pjesmu, popularnost mu rasla, a sa njom i Čedina želja da zapjeva na Radio Beogradu. Sredinom 80-tih taj cilj mu se ostvario.
Počinje snimati za arhiv beogradskog radija. Pjesme „Dimitrije, sine Mitre“, „Šta ti je Stano, mori“, „Žal za mladosti“, „Po gradini mesečina sija meka“, „Ne točite mlado vino“… Štitio od zaborava stare pjesme, beskrajno se trudio svojim snimcima zaštititi narodno bogatstvo. A nije bio isključiv! U svom repertoaru svrstao je muzičku izvornost svih naroda bivše države. Pjevao maestralno Safetovu pjesmu „Oči moje kletvom bih vas kleo“, potom pjesmu „Koga si trgnov vtugina“ Kirila Monkevskog. Krao finese velikih interpretatora.
Žrtvovao se
Svoju prekrasnu vranjansku pjesmu i onu sa tihim, sjetnim tonovima i one vesele, poletne zvuke nalik čočeku sve to je znao prekrasno donijeti. Odupro se nadolazećem trendu u muzici, bolje reći žrtvovao se premda u svojoj bogatoj karijeri bilježi brojne hitove, poput pjesme bezvremenskog pečata „I da se vrate godine mlade“ sa kojom je i pobijedio na Zlatiborskom festivalu, ne sluteći da će baš ta pjesma ostati u vremenu, kao i „Stani suzo, izdajice“, „Ima jedan bećar stari“…
U vremenu popularnih kafana, Čeda je pjevao u elitnim ugostiteljskim objektima poput onog na Beograđanki, Grandu, Romantijar, kafani „Crvene zvezde“. Bez reklama i televizije publika je voljela slušati Čedu i išla za njim gdje god bi gostovao. A njemu osobno najdraži ugođaj uz muziku bilo je druženje sa suprugom Ljiljanom i sinom Milošem koji je krenuo odavno očevim stopama, pa čak i zapjevao s njim.
Čeda je u svojoj bogatoj i raznovrsnoj karijeri ponio brojna priznanja i nagrade. Nastupao na brojnim festivalima, realizirao konačno i samostalne nastupe u beogradskom „Domu sindikata“ i „Sava centru“ a sve u sjajnoj atmosferi i stilu „za dušu i merak“, stilu kakvim su i nazvani njegovi solitički koncerti.
Suza je odraz ljepote i nemoći
Kada bi god predstavnici sedme sile upitali Čedu da li on zaplače, kako kaže u pjesmi „Stani suzo izdajice“ on bi odgovorio „suza je odraz ljepote i nemoći. Nije uvijek izdajica, suza je, zapravo, melem za tugu i zaborav“.
Sa Stanišom išao u školu
Čeda je sa Stanišom Stošićem išao u školu. Staniša je bio starija generacija no ipak su pjevali zajedno u školskom horu, drugovali, no treba istaći podatak da Čeda nikada nije bio u njegovoj sjenci. Uvijek je imao svoje mjesto kada je pomen o vranjanskom melosu.
Izvorni sevdah
Tradicija se štiti od zaborava, kako običajima, djelatnostima i zanatstvom tako i kroz pjesmu, kazao je Čeda. Izvorni sevdah su pjesme kojim se vraćamo u prošlost, u kojima vidimo stare kafane, hamame, kaldrmisane sokake, a uz sve to doživljavamo djetinjstvo i mladost. Onaj stari, zdrav duh.
Piše:Jasna DURIĆ
