Dramaturg Jovan Ćirilov u jednoj od svojih zbirki kolumni „Svi moji savremenici“ napisao je da su sve žene kojima se divimo zapravo dive.
Ova definicija važila bi i za jugoslovensku glumicu Vesnu Pećanac (74) da je nije pogodila velika tragedija koja ovih dana potresa javnost, a fotografije koje su se pojavile na društvenoj mreži Tviter ostavljaju posmatrača u nevjerici.
Jedna od najljepših glumica na ovim prostorima, supruga proslavljenog reditelja Živka Nikolića, članica Ateljea 212, zvijezda filmova „Čudo neviđeno“ i „Ljepota poroka“ danas živi na ivici egzistencije i koristi usluge Verskog dobrotvornog starateljstva, živi nalik beskućnici, bez stalnih primanja i od milostinje drugih.
Na humanitarnom božićnom ručku u organizaciji patrijarha Porfirija glumačka diva je došla sa socijalno ugroženim građanima. Ispijenog lica, s maramom koja joj je pokrivala sijedu kosu, u iznošenoj garderobi većoj nekoliko brojeva, domaćoj kulturnoj sceni postavila je pitanje: „Šta se desilo i da li neko može da pomogne?“
Vesna Pećanac od smrti supruga Živka Nikolića nije medijski aktivna i godinama ni sa kim ne komunicira. Nakon Živkove smrti bila je žrtva nasilja svog sina zbog kog je koristila i usluge sigurnih kuća, a liječila se i od depresije u klinikama za mentalno zdravlje. S velikim stanom u kojem je živjela porodica Živković-Pećanac, a koji se nalazi pored Ateljea 212, niko ne zna šta se desilo.
U njenu tešku životnu priču i tužnu sudbinu nakon smrti supruga upućene su malobrojne kolege, a glumica Mira Banjac vidno potresena i tužna prokomentarisala način na koji danas živi njena koleginica.
– Njena životna priča je teška i ozbiljna, ona ima problem sa sinom, davnih dana je sama otišla iz Ateljea, nije sačekala penziju, niko ne zna zašto je to uradila. Meni je žao zbog situacije u kojoj je, prije godinu ili dvije pričala mi je da želi u starački dom i rekla sam joj da ide ako misli da će joj tamo biti dobro. Nažalost, ja sama ništa ne mogu da učinim, ovo mora da se rješava na državnom nivou – kaže Mira, koja je s Vesnom igrala u čuvenom filmu Živka Nikolića „Lepota poroka“.
– Ona ima svoje principe od kojih ne odustaje i moja rečenica ili dvije ne mogu da pomognu, pomoć može da joj pruži Udruženje glumaca – rekla je Mira , dok je Voja Brajović, predsjednik Udruženja dramskih umjetnika Srbije, otkrio da glumci čine sve kako bi izašli u susret svojoj koleginici.
– Moram da naglasim da je njena životna priča jako nesretna, Udruženje radi sve da joj pomogne u situaciji u kojoj se našla, ali mi nismo dobrotvorna ustanova. Mi imamo naš fond solidarnosti i mi joj pružamo koliko i kada možemo. Ona dolazi u Udruženje, nažalost ona nije jedina radnica kulture koja je u takvoj situaciji, a to je nesreća koja ne znam kako može da se sanira – počinje Brajović, i dodaje:
– Dok mnogi apeluju na Udruženje glumaca, ja isto tako apelujem na lokalnu samoupravu koja bi mogla da vidi šta je za nju dobro.
Brajović se osvrće i na činjenicu da dok Vesna gladuje filmovi njenog supruga Živka se repriziraju, a pitanje da li ona dobija bilo kakvu naknadu na ime nasljeđenih autorskih prava.
– Živko Nikolić je iza sebe ostavio pravo blago, ali ni on nije bio dovoljno slavljen i način na koji je umro je skandalozan. Od nasljeđenih prava njegova porodica je mogla da ima bar nešto. Ne znam da li je to i kako rešeno, ali obaveza je države da prihvati činjenicu da se plaćaju reprize, zapravo reemitovanje, a nasljeđena autorska prava koliko znam mogu da se koriste 70 godina od smrti autora – kaže glumac, i dodaje:
– U slučaju Vesne Pećanac nije u pitanju samo kultura, već i prosvjeta i zdravstvo, a na prvom mjestu loš sistem vrijednosti koji ovdje vlada decenijama – završio je on razgovor za Alo!.
Pakao kroz koji je prošla Vesna Pećanac sama je opisala u jednom potresnom intervjuu slijedećim riječima.
– U vrijeme bombardovanja Živko je iščilio. Osjetila sam ogroman bol, preveliku tugu. Jedan sin otišao je da se monaši. Rekao je: „Meni su svi bedemi srušeni.“ Ostala sam da zurim u zid, pala u depresiju. Nekada smo bili velika, vedra, složna i mnogoradna porodica… Nisam mogla da igram, zatražila sam penziju. Posao komičara je da daruje radost ljudima, a ja nisam više imala radosti. Penzija – 7.000 dinara. Bili smo gladni. Mislila sam da sam zbog toga potpuno izgubila memoriju. Jedna milosrdna šefica u samousluzi u blizini kuće godinama nam je hranu davala na kredit, voljela je Živkove filmove. Još je bio živ. Sjećam se da sam jednom dobila neki novac, i mogla da biram da li da odem na pijacu ili njoj vratim dio duga. Odem, ipak, na pijacu. Iz kese mi je virio mladi luk i ja sam kružila po cijelom kvartu da me ona ne bi vidjela. Ispričam Živku, a on mi kaže: Odigraj to na sceni. I to je život – rekla je Vesna svojevremeno.
(express/alo)