O muzičkoj i filmskoj sceni s kraja osamdesetih godina na prostorima bivše Jugoslavije bi se moglo pričati i pisati nadugo i naširoko. Ali, samo rijetkima je uspijevalo spojiti muziku i film kao dvije umjetnosti, i to vrlo uspješno.
Posljedica „Audicije“
Sigurno se svi sjećate hit filmova „Hajde da se volimo“ sa Lepom Brenom u glavnoj ulozi, čiji je idejni tvorac zapravo Raka Đokić, jedan od najpriznatijih i najpoznatijih menadžera. Svoje uloge u tim filmovima je ostvario veliki broj glumaca sa bosanskohercegovačkih prostora, odakle su se izrodila i velika prijateljstva, koja traju i danas.
Jedan od onih koji je ostavio potpuni pečat i dao humorističnu notu svemu je i Emir Hadžihafizbegović.
– Moje pojavljivanje u hit mjuziklu „Hajde da se volimo“ je zapravo posljedica Audicije. Nakon silnog uspjeha tog projekta koji je trebao biti samo ispitna predstava u tim osamdesetim godinama i koji je preko noći doživio planetarnu popularnost, preuzeo nas je pokojni Raka Đokić, jedan od najboljih evropskih menadžera. On je vodio Lepu Brenu, Draganu Mirković, violinistu Stefana Milenkovića i nas. Mogu reći da je na neki način bio čudak, bio je frajer sa njuhom.
– On je vodio naše turneje tri godine. U te tri godine mi smo snimili dva filma sa Brenom. Moram istaći da smo za vrijeme snimanja filmova sa Brenom, zaista imali holivudske uslove. U tom periodu smo se sa seta na set prebacivali helikopterom, što dovoljno govori o veličini i jačini tog projekta. Ja volim da spomenem tog čovjeka. Zahvaljujući tom velikom menadžeru, našli smo se u to vrijeme na tom mjestu. Od njega ste mogli naučiti svašta. On je na nevjerovatan način dovodio publiku, animirao je.
– Bio je zdravi manipulator, ako mogu tako reći. Nažalost, danas je mnogo bolesnih manipulatora i loših menadžera, prevaranata i cirkusanata. Ali voditi paralelno Audiciju, Stefana Milenkovića, Draganu Mirković i Brenu, to je zaista u potpunosti menadžerski dar, prisjetio se Hadžihafizbegović, rada sa Rakom Đokićem i projekta u kojima je ostvario veliku slavu i popularnost.
Zanimalo nas je koliko je u tom vremenu i igrajući po takvim pravilima, glumcu ponaosob bila dozvoljena sloboda izražavanja, improvizacije, snalaženja u nepredviđenim situacijama?
Imati mjeru
– Sloboda je glumcu uvijek dozvoljena, samo je ne treba zloupotrebljavati. Improvizacija je dozvoljena kada u potpunosti vladaš materijom. Mnogi misle da mogu napraviti ono što recimo Messi napravi u fudbalu, ali ne mogu. Improviziraš i imaš punu slobodu kad suvremeno vladaš materijom.
– Moraš znati svoj tekst, partnerov tekst, moraš znati kad je koji portalni izlazak,kad se svjetlo pali i još milion stvari. Moraš znati sve. Unutar takve dobre pripreme imaš slobodu da improviziraš, ali opet moraš imati mjeru, jer mjera je u glumi jako bitna stvar, i u životu je mjera bitna stvar. Po meni, mjera je tačka gdje se sudaraju sloboda i odgovornost, zaključuje jedan od najpoznatijih i najpopularnijih bosanskohercegovačkih glumaca.
