Ana Nikolić i na kraju još jedne godine ističe da joj je žao što ona i njen bivši muž Stefan Đurić Rasta nisu uspjeli da opstanu u braku.
Kako kaže, svjesna je kako to utiče na njihovu nasljednicu Taru.
– Žao mi je što moj brak nije uspio, ja sam stara škola, vjerujem u instituciju braka. Pritom sam i romantik, emotivac i zaista sam zamišljala i željela da to zauvijek traje. Mislim da sam to uradila u najboljem trenutku: kada je Tara još bila beba. Željela sam da ona što manje to osjeti i da joj život na dvije adrese, kako nažalost živi, bude normalnost – rekla je Ana.
– Od prvog dana njen pas Simba ide s njom i vraća se sa njom da bi se što manje izmještala iz svoje zone komfora. Sigurna sam da ovo ostavlja tragove i ožiljke na njenoj duši, ali mislim da su sada manji, da bi bili mnogo dublji ožiljci da smo se razveli kasnije – objasnila je Nikolićeva.
Na pitanje ima li muškarca koji može da osvoji Anu Nikolić i kakav on treba da bude, pjevačica je rekla:
– Lud! Jer možda neki i može da me osvoji, ali kako će izdržati moj tempo – to ne znam! Meni nikada nisu trebali avioni i kamioni, kule i gradovi. Uvijek sam radila samo na čistu emociju.
Godinu za nama obilježili su i njeni incidenti u saobraćaju. Ana kaže da ima vozača, ali da joj prija i da vozi sama.
– Ja imam vozača! Okej ga je imati, ali nekada prosto čovjek želi da bude sam. Tada slušam muziku, razmišljam, preslušavam pjesme. Vidjeli ste da sam katastrofalan vozač, ali moram da se pohvalim da parkiram bolje od svakog svog vozača i svakog muškaraca kog poznajem. To mi niko ne može osporiti. Kroz grad vozim dobro, solidno, nekada i bezobrazno, ali mi vožnja po auto-putu teže pada jer su me uvek drugi vozili tom trasom – istakla je Nikolićeva za Alo!.
Kada je riječ o strahovima, rekla je da su sa majčinstvom došle i nove strepnje.
– Odavno sam prestala da glumim hrabru ženu koja sve može sama i koja je jaka. Vrijeme u kom živimo je zastrašujuće. Neizvjesnost kao takva je meni jedan od najvećih problema. Tek sa majčinstvom su došle i neke nove strepnje. Kao umjetnik sumnjam da li je to što radim uvijek dovoljno dobro, da li će moja poruka doći do srca publike.
– Ali na sreću, srećem momke i djevojke koji mi kažu: “Jao mi smo vas slušali kad smo bili mali”. Tada postanem svijesna koliko imam godina, ali i da sam obilježila nečije živote – zaključila je Ana.
(express/alo)
