Te nestvarno emotivne, magijske pjesme, koje su Čoli omogućile taj status svakako su: „Ti si mi u krvi“, „Stanica Podlugovi“, „Da ti kažem šta mi je“, „Ti možeš sve, al’ jedno ne“, kao i „Negdje na dnu srca“. Posljednje navedena pjesma objavljena je 1990 god. na istoimenom albumu, a za njeno stvaranje, osim Čole, zaslužni su i Goran Bregović koji je komponovao pjesmu, kao i Marina Tucaković i Vesna Nikolić koje potpisuju stihove.
Sama pjesma je tipična čolićevska. Donosi magijski prizvuk neodređenosti iz nekog nepoznatog mjesta i vremena. Negdje s granice jave i sna. Lirski subjekt je čovjek koji se u svom sjećanju osvrće na bivšu ljubav. S obzirom na svu tu neodređenost kojom je pjesma protkana, nismo u stanju donijeti jasne zaključke o odnosu ovog ljubavnog para. Ipak, ono što se jasno može zaključiti je to da oni već duži vremenski period nisu zajedno, ali da njegova ljubav prema njoj nije izgubila na intenzitetu, bez obzira na silno vrijeme koje je prošlo od kad nisu zajedno. Naprotiv, što više vremena prolazi, ta ljubav samo jača. I što sam stariji, biće mi sve teže – kazuju stihovi.
Bez obzira na svu količinu te i takve ljubavi lirski subjekat je svjetan da veza s tom ženom, iz nekog razloga, nije bila moguća. Zbog toga nema patnje u ovoj pjesmi. To je jedan od razloga zbog kojeg je magijska. Teško da se mogu naći primjeri takvog ponašanja i razmišljanja iz stvarnog života. To postoji samo u pjesmama.
Zbog svega rečenog postaje nam jasno zašto je ova pjesma tako tipična za Zdravka Čolića. Samo Čola može da dočara ono što ne može niko drugi i samo Čola to može činiti tako svježim i novim, uprkos decenijama. Kapa dole, majstore…
Piše: Ozren T.
