Malo ko zna da je Dejan Matić bio bubnjar prije nego što je postao pjevač. On je u muzičke vode ušao kao bubnjar i od toga je zarađivao. Međutim, uvijek je volio da pjevuši, ali nikada nije mislio da će palice zamijeniti mikrofonom.
Pošto tada nije bio poznato lice, ni njegov honorar nije mogao da se mjeri sa današnjim. Iako se, kako kaže, jedva prebrojavao poslije svirke, kada je sabrao novčanice, taman je imao novca za obilan doručak.
„Ne bježim od tog perioda i tih lijepih dana jer su meni bili stvarno lijepi i sretni. Ponosio sam se time što sam bubnjar, a usput sam volio i da pjevušim za svoju dušu. Imao sam neku svoj ekipu sa kojom sam tezgario. Poslije nastupa sam se svaki put prebrojavao i uvijek sam imao novca za doručak. Eto, toliko sam zarađivao kao dečkić“, kaže Dejan i dodaje da je tek nakon dužeg vremena imao veći honorar.
“Kada sam došao do cifre od 100. 150 maraka, bio sam presretan. Ni to nisu neke cifre, ali u odnosu na period prije nego što sam došao do tih para, zaista jesu bile velike. Radilo se svako veče po kafanama i beogradskim splavovima. Drugo vrijeme je bilo, nekako drugačije. I gosti su se prema izvođačima ophodili sa više poštovanja, a bilo je ljudi iz raznih svera”, kazao je folker.
Nakon bubnjeva, Dejan je počeo da svira klavijaturu, a pjevanjem se bavio nakon što ga je spazio čuveni harmonikaš Dragan Stojković Bosanac i tada mu se život promijenio iz korena.
Snimio je velike hitove “Grešnica i vila”, “Niko i nekoŽ”, “Burma”, “Dozvola za ljubav”, “Željo moja” i mnoge druge.
(express/nova.rs)
