U knjizi „Ja sam Zlatan Ibrahimović“, autora Dejvida Lagerkranca, najbolji švedski fudbaler svih vremena, pričao je o svojoj blistavoj karijeri, ali i teškom djetinjstvu, porodici, pa i trenucima kada mu ni sve pare ovog svijeta nisu mogle pomoći.
-Sve je bilo novo s Maksijem, i primijetili smo da puno povraća. Osim toga, nije dobijao na težini, nego gubio. Nismo znali zašto. Je li to normalno? Povraćao je neprekidno, nismo znali razlog i mora li baš toliko. Nazvao sam porodicu, prijatelje i svi su me tješili da nije ništa strašno, ali nisam vjerovao. Pokušavao sam utješiti sebe – svjedočio je Zlatan Ibrahimović o tome kako su se supruga Helena i on, odmah po rođenju sina, suočili sa saznanjem da je beba bolesna.
-Cijelo tijelo mi je bilo u grču. Nikada se nisam ovako osjećao, ni približno. Dok nisam dobio dijete bio sam gospodin nedodirljivi. Mogao sam biti ljut i lud, mogao sam pokazivati sve moguće emocije. I sve se moglo riješiti ako si bio čvrst, istrajan, ali ovo nije bilo ni slično tome. Ovdje sam bio nemoćan, jednostavno ništa nisam mogao učiniti. Maksi je iz dana u dan bio sve slabiji, bio je tako mali i sad se zaista primjećivalo da je kost i koža. Izgledao je kao da ga život želi napustiti.
Kada mu je supruga javila da dijete hitno mora na operaciju želuca, Zlatan se spremao za važnu utakmicu.
-Ne sjećam se puta do bolnice. Sjećam se samo bolničkih hodnika i mirisa. Trčao sam i pitao samo gdje, gdje je, na kraju su me odveli do velike sale gdje je Maksi ležao u inkubatoru. Bio je manji nego ikada, kao mala ptica. Imao je cijevi kroz tijelo i nos. Kao da su mi srce istrgli iz grudi.
-Volim vas oboje. Vi ste mi sve. Ali ja ovo ne mogu izdržati. Zovi me za sve što treba – rekao sam Hele.
Operacija je, srećom, bila uspješna.
-Maksi i sada ima ožiljak. Osjeća se zdravo kao i sva djeca njegovog uzrasta, a ja se često sjećam tog događaja. To mi daje bolji pogled na život, iskreno – zaključio je Zlatan Ibrahimović, koji je je nedugo zatim dobio još jednog sina, Vinsenta.
(Express/cdm)
