Za Ljiljanu Petrović, menadžericu preminulog pjevača Tošeta Proeskog, 16. Oktobar 2007. godine uvijek će biti sinonim za bol. Tu noć po povratku s nastupa u Hrvatskoj nije ni slutila da će im to biti posljednje putovanje. Ljiljana se nakon nesreće preselila u Niš, gdje radi, ali i liječi tugu. Ni nakon deset godina nije preboljela Tošeta, ali ni skupila snagu da ode na njegov grob.
– Vrijeme ne liječi rane. Na njegovom grobu nisam bila nikada, nemam snage za to ni nakon deset godina. Nikada više nijednu pjesmu koju je otpjevao nisam pustila. Ne mogu. Još uvijek ne mogu da čujem njegov glas i sve to. Meni je omiljena njegova pjesma 'Kad zamiriše trešnja', ali nisam je slušala deset godina – rekla je menadžerica.
– Oktobar i ovaj period su uvijek nekako najteži za mene. Taj mjesec mi je izuzetno težak i tada sam baš onako… – dodala je. Te kobne noći Ljiljana je bila u automobilu s pjevačem, s teškim ozljedama prebačena je u bolnicu u Novoj Gradišci, gdje je i saznala da je Proeski preminuo na licu mjesta. Od tada njen život izgubio je smisao. Kada se oporavila, odlučila je sve promijeniti.
– Bilo je potrebno mnogo hrabrosti da promijenim život iz korijena. Uvijek je teško da se odreknete nečega u čemu ste bili dobri i krenete u nešto novo od nule. Pogotovo kada ste u stanju u kojem sam bila ja, naravno da je teško. Priroda mi je u tom trenutku bila lijek za dušu, tako da ja njoj dugujem mnogo – ističe Ljiljana, koja već deset godina uzgaja lavandu i od toga živi.
– Više se nisam mogla raditi posao kojim sam se do tada bavila. Meni je Toše isuviše značio, mnogo više nego muzika i moj posao – istaknula je i dodala kako je imala ponude za povratak starom poslu, ali ih je odbila. Iako uzgojom lavande zarađuje daleko manje nego kada se bavila estradom, Ljiljana je svjesna da njena tuga nema cijenu. Ljiljana sjećanje na Tošu čuva duboko u sebi, sa prijateljima, porodicom i poznanicima ne priča o njemu. Osim što nije skupila snage da ode na njegov grob i pusti neku njegovu pjesmu, ona se nikada nije pojavila na koncertima organiziranim u njegovu čast. Njegovo ime i za medije teško izgovara. Prekinula je i svaki kontakt s njegovom porodicom.
– Nemam nikakav kontakt sa njima, ja sam zatvorila tu priču. Odrekla sam se svega, samo njega nosim sa sobom uvijek, i to mi je dovoljno. Ljudi moraju da shvate da sam ja bila dio Tošinog života, cijelu sebe sam davala u to. Njegovim odlaskom otišao je i dio mene – zaključila je Petrović.
