Josipa Lisac svoju ljubav, prijatelja i mentora Karla Metikoša upoznala je 1971. godine u Petrinji. Zajedno su živjeli 20 godina, a kako kaže, ne sijeća se nijedne njihove svađe.
– Karlo mi je ostavio veliku zaostavštinu baštinu koju ja sad proslijeđujem, živim, držim i ne dam – rekla n je Josipa. Osim rada na našim prostorima, zajedno su putovali svijetom, a živjeli su i u SAD i SSSR. Kako kaže, život u te dvije zemlje ne može se uporediti. Ameriku je opisala kao brzu i život kao vrlo buran, za nju je Rusija romantična. Međutim, No nije sve u Rusiji za Lisac u početku bilo bajno. Kad je došla tamo, nisu je prihvatili.
-Bila sam drugačija, možda preopasna za njih. Htjela sam da napustim Rusiju, odustati, ali Karlo je sve sredio- priča Josipa.Nagovorio ju je da ostane i rekao je da će nakon što otpjeva “Kalinku” i još pokoju rusku pjesmu sve biit drugačije. Njen život u Rusiji bio je i popraćen luksuzu pa je osim kupanja u šampanjcu dok nije bilo vode, uživala u kavijaru i svim delikatesima.
– Kupovali smo najbolji kavijar – belugu. Jela sam tamo najfiniji sladoled na svijetu, pili smo šampanjac. Kad sam rekla da sam se kupala u šampanjcu, to je bilo WOW, dekadencija, ali iz česme je kapala prljava voda – prisjetila se Lisac.
Život u SAD bio je nešto drugačiji od života u Rusiji. Krajem osamdesetih je, kao već vrlo poznata pjevačica u Jugoslaviji, otišla da osvoji Sjedinjene Američke Države i tamo dobila unosne ugovore.
– Amerika je pak nešto sasvim drugačije od Sovjetskog Saveza – Amerika je brza, tamo zgrabiš talent i odmah radiš s tim talentom. Njujork mi je najljepši – on je lud, buran. U LA sam napravila album s američkim muzičarima –prisjetila se.
Ali njena karijera počela je i puno prije Karla. Talent je bio vidljiv već u prvom razredu osnovne školu pa su joj učitelji savetovali da studira muziku. Prvi je put stala na pozornicu sa samo deset godina, kad je postala članica Dječjeg hora Radio-televizije Zagreb, a taj hor je 1961. godine poneo titulu najboljeg dječjeg zbora u Francuskoj.
– To je bio disciplina i rad, a bila sam i u grupi odabranih. Ponosna sam na taj period, išli smo svuda po svijetu, snimali ploču, bili na otvorenju Dubrovačkih ljetnih igara – prisetila se Lisac. Kako kaže, tu je i započela njena karijera, iako za to nije bila plaćena. Dodaje kako ne žali što je tako provela djetinjstvo, bez obzira na brojne obaveze koje su dolazile s takvim radom.
(Express/24sata)
