Glumac Asim Ugljen je na svom Facebook profilu otvoreno je progovorio o životu s galopirajućom alopecijom, dijagnozom s kojom se bori već nekoliko godina, a zbog koje je razmišljao i o prestanku bavljenja glumom.
– Pisao sam o svojoj alopeciji. No, nisam pisao kakav je efekt imala na moju psihu. S…., jesam, no kao kratku crticu. Istina je da me rijetko što izbacilo iz balansa kao alopecija. Tu količinu gnjeva, bijesa i nemoći sam rijetko kada osjetio. Obožavam svoj posao, ali doslovno obožavam. I ideja da se njime više nikada neću baviti mi je bila prestrašna. A nisam se htio baviti glumom bez svoje brade i kose, ćosav, s rupama svugdje po glavi. Zakleo sam se da više nikad neću ući u kadar ako ne pobijedim alopeciju. I zakleo sam se da ću pustiti dugu bradu i dugu kosu i svezati je u rep ako uspijem pobijediti. Bio sam uvjeren da neću pobijediti. Svako buđenje je bila agonija. Hoću li se probuditi s novim rupama. I često su bile tu, nove, ujutro. Ili su se stare povećale. Galopirajuća alopecija.Bio sam lud. Lud kao bijesno pseto. Ujedao sam koga god, zbog bilo čega. Postajao sam zao. Gadilo mi se to, ali taj osjećaj nemoći je izvlačio sve najgore iz mene. Ništa se nije događalo. Samo je bivalo sve gore. A onda sam se sjetio što mi je dermatolog rekao, da počnem vježbati svaki dan, pregrizao sam g…. i počeo manijakalno veslati. Ali doslovno manijakalno, triput dnevno sam išao na vodu i veslao, veslao, veslao, veslao, veslao, bilo toplo, hladno, kiša, snijeg, sjekire, atomski rat, ja sam veslao i veslao i veslao – iskren je Ugljen.
Potom je nastavio:
– I nakon što se već provrtjelo par godišnjih doba, a ja sam svaki dan bio u vodi, počele su prve bijele dlake. Pa crne. Pa su mi na kraju izrasle još gušće i čvršće dlake negoli sam ih prije bolesti imao. Što je bilo poprilično čudno. Nastavio sam veslati, jer uz glumu, to mi je najveća ljubav. Ne računajući obitelj, naravno. Tu količinu slobode nikada nigdje drugdje nisam osjetio. Sam u kajaku, usred šume i kanjona, na rijeci. Čista, nepatvorena sloboda. A sve rupe su se popunile i ja sam pustio kosu i bradu i danas izgledam kako izgledam. Kao Toshiro Mifune za sirotinju. Jer sam se zakleo. Danas sam stopostotno uvjeren da me kajak spasio. Da me kombinacija fizičkog napora u hladnoj vodi, usred prirode i bez ljudi u blizini, osim Filipa, Marte i djece, spasila. Da mi je kajak vratio kosu i bradu i psihički balans. Zauvijek ću mu ponizno biti zahvalan na svemu što mi je dao i čemu me naučio – istakao je Ugljen.
(Express/ 24sata)
