Hamdija Šahinpašić bio je pjevač, pripovjedač i baštinik narodnih epskih i lirskih pjesama. Svojim glasom i tamburom svjedočio o nekadašnjim vremenima. Izuzetnim, jedinstvenim pjevanjem čuvao od zaborava raznovrsnost tradicionalnog i autentičnog teksta i zvuka. Svoj rad i znanje stakao u svoj bogati repertoar. Dosta toga je sačuvano u djelićima mnogih zbirki. Njegov rad bio je daleko od komercijale. To je bio predan i posvećen rad. To je bila ljubav prema umjetnosti i muzičkoj zaostavštini.
Skroman i tih
Hamdija Šahinpašić rođen je na području nekadašnjeg novopazarskog Sandžaka, tačnije u Pljevljima 1916. godine. Kao najmlađe muško dijete od petero braće hodao je često s majkom po sijelima i prelima gdje bi slušao pjesme. Pamtio ih. Sa trajno oštećenim vidom bio skroman i tih mladi čovjek koji je završio srednju vjersku školu – medresu. U Skoplju se zadržao pet godina i tu je proširio svoj repertoar i nadogradio znanje sa dosta pjesama na albanskom, makedonskom i turskom jeziku. Zapravo, te jezike i naučio. Hamdijini korijeni su potekli u BiH, ali su u to vrijeme 1878. godine njegovi preci pobjegli u Sandžak pred Austrougarskom vojskom. U Sandžak, u kom su, do 1912. godine vladale Osmanlije. Stoga i ne čudi što su u njegovom opusu najviše zastupljene bosanska i sandžačka sredina. Zabilježio je tematske motive, ljubavne čežnje, vedrine, tuge i rastanka. Pjesme dirljivih i teških sadržaja kakva je i balada „Rodi majka do devet sinova“ i „Mujo gleda u mahali Ajku“.
Pjesme o domovini i iz domovine „Beg, Ali-beg ićindiju klanja“ pa „Kolika je abuhajat jalija“, „Po Taslidži pala magla“, „Moćeviću mali Carigrade“, „Zmaj od Bosne“, „Kad mašina kroz Travnik maršira“, „Telal viče od jutra do mraka“, „Koliko je nevesinjsko ravno polje široko“… Bio fenomen, znao i pjevao stotine pjesama. Kada je 1951. godine otišao na ljekarski pregled u Beograd sastao se sa crnogorskim etno muzikologom Miodragom Vasiljevićem gdje je za samo nekoliko dana na magnetofonsku traku pribilježio 300 pjesama koje mu je Šahinpašić kazivao. Riznica kulturnog narodnog blaga koju je baštinio usmeno bila su zapravo bosansko pjesništvo. U Sarajevo je došao sa 40 godina.
Njegove pjesme koje je donio su važile za najkompletnije i najčistije sevdalinke. Ispjevao pjesme „Dockan dođo iz Morića hana“, „Sjalo bi sjalo, jarko sunašce“, „Kolo igra na sred Sarajeva“. Pjesme koje je on prikupio su iz vremena značajnih događaja u društvu, raznih slučajeva, svega onoga što je historija. A sve pretočeno u sliku onog vremena. Tvorevina generacija iz davnina za buduće generacije.
Slijepi starac
Hamdija je pružio priliku da se ne zaboravi ravna i poravna interpretacija, kako zapravo i zvuči narodni i tradicionalni folklor. Njegova zasluga se nije potpuno „zatrla“ ni nakon njegove smrti 2003. godine. Tog slijepog starca u devedesetim mogli smo vidjeti u filmu Harisa Prolića pod nazivom „Pjesma ostaje ista“. Po ovom darovitom čuvaru tradicije poput muzeja drevne starine, je nazvana crnogorska manifestacija koja se dešava svake dvije godine, a koju organizira etnomuzikološko nasljeđe Bošnjaka Crne Gore „Hamdija Šahinpašić“.
Zlata prije zlatne jabuke
Prema kazivanju Šahinpašića kako je nastajala koja pjesma jer je i to znao došao je do pjesme „Radije bih ukr'o Ćehajinu Zlatu“. Kazao je o podatku da se nakon svakog završetka gradnje objekta donose darovi. Tako je nakon završetka gradnje Šeher Ćehajine ćuprije kod Vijećnice, između ostalih, donešena i od zlatna jabuka. Za njen nestanak optužen je Mujo Čelebija, a on se braneći kazao „da bi radije ukrao Ćehajinu Zlatu nego zlatnu jabuku“.
“Po Taslidži pala magla”
Knjigu od 300 pjesama koje je Šahinpašić kazao Miodragu A. Vasiljeviću naslovljena je „Jugoslovenske narodne pjesme iz Sandžaka po kazivanju Hamdije Šahinpašića“. Ista knjiga odmah je štampana i u Moskvi. A tek 2002. godine u Pljevljima i Bosni i Hercegovini naslovljena „Po Taslidži pala magla“.
Cune mu snimio pjesmu
Pjesmu „Kafu mi draga ispeci“ Cune Gojković je prvi put čuo od Hamdije Šahinpašića. Pokupio njegovo nadahnuće, snimio ju je a pjesma postala poznata i neprolazni hit na cijelom Balkanu.
Piše: Jasna Durić
