Dugo se nije ništa čulo o “Divljim jagodama”, grupi koja je uz “Bijelo dugme” zaštitni znak pop-rock scene BiH, o Zeletu Lipovači, alfi i omegi ovog benda. A onda je Zele prije petnaestak dana u Sarajevu organizirao promociju.
– U Sarajevu sam imao promociju novog singla i spota “Ne, nisam ja”. Međutim, sada dolazi ono glavno – kako će sve to prihvatiti raja, narod, kako će pjesma proći u elektronskim medijima.
Da li si zadovoljan promocijom?
– Pa, ja i nemam baš mnogo vremena da se bavim promocijama, ali eto nekako kada se pojavi neka nova pjesma, kažu da je običaj da se napravi i promocija. S obzirom da sam ja veliki perfekcionista, jako sam zadovoljan.
Da li u moru tih pjesama ima onih koje su zaslužile, a nisu nikada “isplivale na površinu”?
– Naravno da ima, i to dosta. Ja sam oduvjek išao ispred vremena i stvarao sam pjesme u stilu koji bi dolazio tek nekoliko godina kasnije. Danas kultnu pjesmu “Jedina moja” napravio sam sa šesnaest godina i tada nisam ni znao šta je hit. Pretpostavljao sam da bi mogla biti slušana, ali da će postati evergrin ni u kom slučaju. Ali, i tada je trebalo nekih 5 do 6 godina da ta i pjesma “Krivo je more” zažive, a što je grozno. Uz božiju pomoć i ova nova pjesma će zaživjeti i biti, nadam se, hit.
Očigledno je da ne voliš narodnjake, pa zašto si svojevremeno snimio i na svoj način obradio pjesmu “Moj dilbere”.
– Ti možeš sada mene tući i bičevati ali ja ni danas ne znam zašto i zbog čega sam je snimio. Ne samo da kao klinac nisam slušao narodnu muziku već nisam slušao ni sevdalinke. Možda me je tada jednostavno ponijelo vrijeme. Odrastao sam na rok muzici i to rok sa zapada. Međutim, ta pjesma još i danas živi i valjda je to tako dobro da se ljudima sviđa, a to mi je drago.
S obzirom da si se od ranih godina posvetio muzici, kakav si bio đak?
– U prvom gimnazije bio sam odličan, a kasnijih godina bio sam grozan. Imao sam samo četiri iz francuskog jezika i filozofije, a sve ostalo sve same jedinice. Ja bih čim dođe april došao sa gitarom na časove i rekao bih da im ja samo mogu nešto svirati. Iz tih školski dana samo se sjećam Dine Tormanovića, profesora muzike, koji mi je na neki način dao uvod u te prve taktove muzike. Bio je nadprosječno talentiran i nikada na žalost nije ništa od sebe napravio. Bio sam grozan učenik ali sam puno čitao i to sam na neki način sve kompezirao.
Da li imaš kontakta sa nekadašnjim pjevačima “Divljih jagoda”?
– Sa Alenom se ponekad čujem telefonom, a Tonija Jankovića, prvog pjevača “Divljih jagoda” često pozovem da gostuje na nekom od nastupa, pa on onda dođe i otpjeva nekoliko pjesma. Nemamo previše kontakta, ali čujemo jedni za druge.
London i Sarajevo su tvoji gradovi. Zbog čega?
– Ja živim zadnjih 11 godina u Zagrebu. Ne mogu da kažem da sam nesretan ali ni da sam presretan. U Sarajevo dođem što privatno, što poslovno. Često odem za London, a Sarajevo i London imaju tu neku dušu, te se tu uvjek osjećam izuzetno lijepo i sretno.