Vera Cvetko Cvetinović je pjevačica zabavne i starogradske pjesme sa neobičnim opusom. Bolje kazati nije željela ni htjela graditi zavidnu karijeru. Nije željela biti poznata i popularna. No, uprkos njenom htjenju ona je bila poznata. I mnogo tražena. Plavooka ljepotica, nemirnog stasa a raskošnog glasa plijenila je svojom pojavoom i pjesmom simpatije muške populacije. Ponajviše onoga zbog kojeg je postala poznata – Maršala Tita!
Bila mu je omiljena pjevačica, stoga i ne čudi da je 30 puta njega i Jovanku i njihove zvanice zabavljala svojom pjesmom. A Tito je znao svaki detalj njenog života.
Romantični tekstovi
Vera Cvetinović rođena je 1950. godine u Kutjevu u Slavoniji. Sa roditeljima je rano preselila u Bačku. Osnovnu školu pohađala je u Svetozar Miletiću gdje je već pjevala na školskim priredbama. U Somboru je učila Nižu muzičku školu odsjek harmonika. To je grad u kome je ponijela titulu „prvog glasa Sombora“. Upisala je Književnost a pjevala u KUD-u „Svetozar Marković“. Prvi glas Vojvodine postala je 1971. a kasnije solista Radio Novog Sada.
Poslovna i tačna bila je Vera pa kao takva odabrana da 1975. godine prva najavi početak rada TV Novi Sad i uključenje najmlađeg TV studija u jugoslovensku mrežu TV stanica. Tu je prvi put i realizirala snimke svoj omiljene pjesme „Oj ljubavi, nesrećo moja“. Na toj televiziji se zaposlila nakon što je diplomirala i radila kao muzička urednica i voditeljica. Uveče bi pjevala u hotelu „Park“ bolje reći održavala mini koncerte. Pjevala je iz zadovoljstva. Njeni prvi repertoari bile su pjesme Šerfezija, Kesovije, Marjanovića…
Voljela je pjevati pjesme nježnih i romantičnih tekstova. Voljela stare gradske pjesme, zagorske i vojvođanske narodne. Od svojih fanova dobila je razne poklone. Vera je pjevala i u Ugandi, Keniji, Peruu, Gabonu… Sa svojim kolegama je prezentirala numere „Zlatne tamburice“, „Daj upregni dva vranca u čezi“, „Život je lep“, „Jesenje lišče“… Novogodišnji doček 1977. godine pjevala je za Tita i Jovanku i još 65 zvanica. Zauzelo je učešče te noći oko 100 izvođača. No, samo je ona pjevala jer je tako Tito htio pa su je na kraju izveli da bi drugi izvođači došli na red. Obično mu je pjevala pjesmu „Tiho noći moje zlato spava“, „Zvoni zvonce“, „Zagorsku fala“ a Jovanki obično interpretirala „Salaš u malom ritu“.
U prostoru bugojanskog diplomatskog lovišta dešavala se Joksimovićeva revija sa manekenkama i modelima. No, Tito je te večeri Veru nezvanično proglasio najljepšom i najelegantnijom. Novu 1980. godinu je takođe pjevala za Tita. Želio je da sjedne kraj njega i pjeva mu. Te noći posebno su je nervirale njegove pudlice a zapravo ga je tada posljednji put vidjela i pjevala mu.
Nezaboravno sjećanje
On joj je ostao u lijepom i nezaboravnom sjećanju. I sada, ova nekada najljepša žena bivše Jugoslavije, čuva svoje drage uspomene zabilježene na slikama sa druženja sa nekadašnjim predsjednikom Jugoslavije. Svoj svijet i bogatstvo uspomena okačila je na zidove svog hotela koji je njen najdraži kutak a gostima iznenađenje i upoznavanje njenog života.
Duga bakina haljina
Na prvo gostovanje pjevanje za Tita desilo se 1974. godine na kruškoj gori u Mošinoj vili. To je bilo vrijeme minića a Vera se pojavila u dugoj bakinoj haljini zakopčana do vrata. Haljini sačinjenoj od zavjese zagorskog, baršunastog somota. Upravo ta haljina je privukla pozornost i Tita i Jovanke pa su poželjeli znati mnogo više i o haljini i o Veri.
Muzička porodica
Na turneji po Južnoj Americi Vera je pjevala zagorske pjesme odakle je poticao njen otac i sprske narodne odakle su korijeni njen majke. Inače, njena obitelj u Kutjevu je bila muzički talentirana pa je tako otac svirao u tamošnjem tamburaškom orkestru.
Nepoželjno breme
Nerijetko je Vera zapjevala i zaigrala sa svojim gostima u TV emisijama. Muzika joj je bila isključivo ljubav a popularnost za nju je značilo nepoželjno breme.
Piše: Jasna Durić
