Pored “Bijelog dugmeta” koje je kultna pop rock grupa svih vremena na području nekadašnje Jugoslavije, to bi se isto moglo reći i za grupu “Divlje jagode”. Od samog početka frontmen grupe je Zele Lipovača. Prije nekoliko mjeseci u prodaji se našla knjiga o grupi “Divlje jagode” koju je napisao zagrebački novinar Stjepan Juras.
Jedan od velikih fanova, ali i iskrenih prijatelja Divljih jagoda je Emir Hadžihajdarević, a on uveliko radi na promociji same knjige, majica sa logom “jagoda”, ali radi i na tome da na jesen organizira nekoliko velikih koncerata pomenute grupe širom dijaspore, jer i sam Emir je dio nje, živi u Štuttgartu. Emir je posljednjih mjeseci često u Zagrebu, pa se susreo sa Zeletom Lipovačom, kada su u jednom zagrebačkom parku upriličili promociju knjige.
Zeletov prijatelj
-Promocija je bila na neobičnom mjestu, ali je bilo veoma originalno. Zaista fanstastično! Ljudi su bili oduševljeni, a Zele se svakom kupcu lično zahvalio i potpisao na knjigu. Dugogodišnji sam prijatelj i sa prvim pjevačem grupe Divlje Jagode, Tonijem Jankovićem i izuzetno sam sretan što se on opet vratio u grupu – rekao nam je Emir.
Emir je inače i PR menadžer svjetskog prvaka u teškoj kategoriji, boksera Envera Šljivara iz Švicarske, a kako nam je rekao za Enverov naredni boks meč, Zele će uraditi specijalnu pjesmu za njega.
Toni Janković bio je raspoložen za razgovor. Sa “Jagodama” je snimio nekoliko singl ploča i dva albuma, a jedan od njih je prvi album, kultni album Divljih jagoda, na kojem su evergrin pjesme „Krivo je more“ i Jedina moja“.
-Konačno smo kao grupa „Divlje jagode“ počeli da nastupamo, a prvi koncert imali smo prije dvije sedmice u Osijeku – rekao nam je Toni na početku razgovora.
Da li to znači da Vi bez obzira što se odmah nakon drugog albuma napustili grupu, ustvari nikada niste ni otišli iz nje?
-To bi se tako moglo i reći. I kada su drugi pjevači bili u grupi, Zele i ja smo uvijek imali kontakt. On mi je uvijek rado pomogao i na mojim solo projektima, a sada smo baš intezivno zajedno posljednji par godina. Bio sam čest gost na njihovim koncerata, pa ostat ćemo zajedno sve dok nam bude lijepo.
Zbog čega ste svojevremeno napustili grupu u samom jeku njene popularnosti?
-Kod mene je došlo do nekog prezasićenja, nervoze, pa onda neke stvari nisu funkcionisale onako kako sam je mislio da bi trebalo biti. Bilo je tu dosta toga, kada sam ja jednostavno rekao da odlazim, ali da ću uvijek ostati veliki prijatelj grupe, a naravno i Zeletov prijatelj.
Svojevremeno je bilo nepojmljivo Bijelo dugme bez Bebeka, ali i Jagode bez Tonija. Kako su fanovi reagovali na Vaš odlazak tada u to vrijeme?
-Bilo je tada dosta neistinitih priča. Svi su pričali onako kako je to nekom odgovaralo u to vrijeme. Ljudi su me zaustavljali na ulicama i pitali me za razlog mog odlaska, govorili mi kako to više nisu Divlje jagode, kao kad sam ja bio… Ma, bilo je dosta toga, ali znate kako se kaže, koga nema i bez njega se može, a grupa je nastavila dalje sa novim pjevačima i stizali su novi hitovi.
Poslije Vas na mjesto pjevača je došao Alen Islamović, pa poslije njega Mladen Vojičić Tifa, a poslije Tife još neki koji ostajali kratko. Ko je po Vama najbolje pristajao uz Divlje jagode?
-Svi su super, ali najbolji pjevač koji je pristajao uz tu grupu bio je Toni Janković. Hahahaha, šalim se naravno, ali svi su bili odlični i ne bih nikoga od njih izdvajao. Svi pjevači i muzičari koji su prošli kroz tu grupu bili su fantastični. Poznavajući Zeleta, on je u grupu dovodio samo najbolje.
Kako na svima nama, pa tako i na Vama godine su ostavile traga i još ostavljaju. Da li Vi danas možete na nastupima uživo da dostignete one vokalne visine, posebno u pjesmi „Jedina moja“ i Krivo je more“, kao i na samom početku karijere?
-To još uvijek jako dobro funkcioniše, a te intonacije u te dvije pomenute pjesme, još uvijek su iste kao i prije trideset godina. Mogu dobro još sve da otpjevam, pa mogu i pjesme koje su pjevali Alen i Tifa, poput pjesama „Motori“, Šejla“, „Konji“… Naravno, najdraže mi je pjevati pjesme iz perioda kada sam ja bio u grupi, ali pjevam i ostale pjesme, ali na svoj način.
Sa Divljim jagodoma ste snimili dva albuma i četiri male ploče, a jedna od tih malih ploča bila je obrada pjesme „Moj dilbere“ iz 1977. godine.
-Mnogi su se čudili, kako da pravi rokeri snimaju obradu jedne sevdalinke. Kada smo bili u jednom stanu u Zagrebu, ja sam iz zezanja zapjevao tu pjesmu, ali i zbog toga što je moja pokojna mama jako voljela sevdalinke. To je meni nekako ostalo u sjećanju, pa sam ja uzeo gitaru i počeo da sviram i pjevam tu pjesmu. Zeletu se to jako svidjelo i došao je na ideju da „Moj dilbere“ snimimo na naš način. Ispostavilo se da je bio pun pogodak.
Ostalo je istorija
Kako je uošte došlo do toga da budete pjevač “Divljih jagoda”?
-I Zele i ja smo iz Bihaća. Zele je još kao vema mlad u našem gradu dobio epitet vrsnog muzičara, bio je kao neki „wunderkind“, čudo od dijeteta. Bio je u žiriju svih tih nekih muzičkih takmičenja, a posebno takmičenja mladih pjevača. Poznavali smo se iz grada, ali uvijek me gledao nekako sa visoka. Tako sam se ja jednom prijavio za jednu audiciju, gdje je naravno on bio glavni. Pita me koju pjesmu ću da pjevam, a ja kažem „House of the rising sun“ (Kuća zalazećeg sunca) grupe The Animals. Pita me on, u kojoj intonaciji ću da pjevam, ja odgovorim u originalnoj. Nakon par dana mi se opet sretnemo u gradu i kaže Zele meni: “Daj da ti i ja osnujemo grupu“. Tako je sve krenulo, ostalo je istorija.
Vaše mišljenje o knjizi “Divljih jagoda”?
-Knjigu sam pročitao. Ima dosta veoma zanimljivih i istinitih stvari. Dosta njih me naljutilo, ali mnogo više njih me jako obradovalo, jer sam se podsjetio na neka ta sretna vremena. Knjiga je u svakom slučaju veoma zanimljiva.
Kontaktirali smo Zeleta Lipovaču, da nam kaže nešto više o knjizi i o planovima “Divljih jagoda”, a on nam je ljubazno odgovorio:
-Mislim da je puno bolje za neki intervju negdje krajem septembra, kada ću već biti u studiju i raditi novi album, a tada će biti mnogo više detalja. Još nisam siguran kako će se završiti ovo ljeto i koliko ću morati da mjenjam planove. Do tada će se uraditi i novi set fotografija.
Razgovarao: Bato Šišić