Nada Obrić uspjela je čak dva puta da pobjedi najtežu bolest – 1999. godine dijagnosticiran joj je kancer materice u poodmaklom stadijumu, a 2003. godine maligni mladež na koži.Oba puta je bila operisana, potpuno je vjerovala lekarima, ali vjerovala je i da su čuda moguća i da će se izliječiti.
-Ljudi malo govore o tome, ali ja svima kažem da redovno idu na kontrole i vode računa o imunitetu. Bolest sam otkrila zahvaljujući intuiciji i oba puta u posljednjim sekundama. Sa bolešću se ne treba igrati, ona ne bira ni vrijeme ni profesiju, svakom može da se desi i zato treba ići kod ljekara. I ako dođemo u situaciju da nas život opomene i uspijemo sve to da prebrodimo kao ja, i dalje treba voditi računa. Svi moraju da nađu vremena za svoje zdravlje. Ja sam bila relativno mlada kada se sve to dešavalo, djeca su mi bila na fakultetu i ja sam im bila neophodna. Sebi sam govorila glasno, da bih čula svoj glas: ‘Meni ne može i ne smije ništa fatalno da se desi, ja ću ovo da prebrodim jer nisam završila sve ono što sam naumila u životu! Rano je da umrem, još moram da živim.’ To je uticalo da se borim– kaže Nada i priznaje da je u početku bila u košmaru i panici, ali da je brzo shvatila da joj jedino borba do poslednjeg atoma snage može pomoći i da nema prepuštanja.
–Ja sam samo iz mog komšiluka spasila četiri žene koje su isprovocirane mojom pričom otišle kod ljekara i sve četiri završile na operacionom stolu. Sve se dobro završilo i ja sam zaista preponosna, a ko zna koliko je onih koje i ne poznajem, a pomogla sam im svojim iskustvom-kaže Nada, koja se našla i svojoj tada najboljoj drugarici Verici Šerifović kada su joj lekari pronašli tumor štitne žlijezde:
-Tada sam bila uz nju i olakšala joj druženjem, pozitivnim pričama, bodrenjem. Govorila sam joj: ‘Proći će, nije to ništa…’ Znate već i sami šta se sve priča u takvim situacijama. Srećna sam što je rješila taj problem. Nadam se da joj se bolest neće vratiti, kao ni meni.-kaže Nada.