To ipak ne znači da se stvaralaštvo Novice Zdravkovića efemerno i beznačajno. Niti je kvalitetno, niti raznovrsno kao bratovljevo, ali je ipak primjetno i prepoznatljivo. Zahvalnost za tu činjenicu duguje prvenstveno hitu iz 2000. godine „Splavovi“. Riječ je o pjesmi koja se, od tenutka objavljivanja, iskristalisala kao jedna od himni dobrog provoda, noćnog života i bekrijskog duha. Bar kod mlađih generacija ima takav status.
To je numera bez nekog posebnog narativa. Njena priča je jednostavna. U njoj je lirski subjekt bekrija koji se, izmučen ljubavnim jadima, opija po cijelu noć. On pije u tolikoj mjeri da se u potpunosti izobličio, pa ga ni rođena majka nije mogla prepoznati. Ako uzmemo u obzir činjenicu da je pjesma objavljena na granici dva milenijuma – u periodu kada su pjesme sličnih poruka bile dominantne, onda ne treba da nas čudi zbog čega danas imamo mentalne sklopove i moralne vrijednosti takve kakve imamo.
Generacije su stasavale slušajući kako je ovakvo ponašanje normalno, uobičajeno i prihvatljivo. Normalno je da se pije do iznemoglosti kad se nađemo u životnim problemima. Trezveno i racionalno suočavanje sa istim, jednostavno ne dolazi u obzir. Zato danas ubiremo plodove svog rada i imamo situaciju koju imamo.
Ne treba biti oštar u kritici i kriviti Novicu Zdravkovića za tu situaciju. Mnogo je pjesama slične tematike i lošijeg kvaliteta snimljeno i prije i poslije njegove. Ipak, sam je kriv što je ova pjesma postalča njegova lična karta.
Kada nenormalno postane normalno, pa još uđe u umjetničko stvaralaštvo, onda nek nas ne čudi što slušamo i živimo šund…
Piše: O.TOŠIĆ
