Estradni menadžer Abedin Apko Vesnić zbog britkog jezika bivao je često neshvaćen. Često će na društvenim mrežama „na papir“ staviti sve ono što u momentu smatra da je aktuelno, prokomentirati na svoj oštar način ne razmišljajući koliko bi ga to moglo koštati. Jer, reći će, istinom se uvijek vodio pa tako i pričanju o estradnim zbivanjima ne preza ni od čega. Da ga je takvo pisanje – jezik puno koštao – jeste, ali ne žali… Reći će da stoji iza svega rečenog.
Smješkajući se kaže da je igrom slučaja rođen u jednom selu pored Prijepolja, odakle su mu i roditelji. Ponekad se diči i u šali kaže da sve što valja rođeno je u Kruševu. I Toše, i Rizo, i Goce Delčev rođeni u mjestima sa istim imenom. Naravno to su različita mjesta samo imaju zajedničko ime.
Osnovnu školu završio je u rodnom mjestu, dok je zbog ranijih zbivanja srednju okončao u Odžaku. Upisao je Ekonomski fakultet u Sarajevu pa se prebacio na Metalurški u Užice. Trenutno se vodi na Višoj trenerskoj školi na DIF-u.
A, godinama Vesnić „trenira“ sa estradnjacima. I nije to baš lagan posao kao što mnogi misle. Za njega će često reći da je kontroverzan. I za to ima objašnjenje… onako britko…
– Sebe tako ne doživljavam već kao jednog preiskrenog i normalnog insana. Jer često puta mi neki kažu da sam kao "mahalaš"? Naravno da nisam jer sve što mislim, kažem svakome u brk. E sad što nekima ne odgovara takva istina, nije moj problem. Ne smatram da u onome što radim ili kažem ima bilo šta kontroverzno – priča Vesnić na početku za naš magazin.
Menadžera danas na svakom koraku. I ta profesija je, istina zbog ponašanja pojedinaca, izgubila na svojoj težini. A, menadžer, priča Apko, mora biti i pedagog, i „maneken“, a ne samo nosač reklamnih plakata.
– Kao prvo trebao bi biti fizički ptivlačan. Mora govoriti najmanje dva strana jezika, mora posjedivati bar srednjoškolsko obrazovanje i da je korekspodentan, pa i da je omiljen i uvažen u širim masama. Ako ima debel novčanik još onda je takav pa savršen menadžer. Ali prije svega mora biti odan i diskretan u svom poslu. A što se tiče plakata, to spada u opis poslova – nastavlja naš sagovornik.
– Što se tiče najboljeg menadžera, to je teško odgovorit. Trenutno ih je malo koji se bave klasičnim menadžerskim poslom. Jer to se razlikuje od ljudi koji prave i organizuju veće koncerte. Igrom slučaja ili sudbine moj školski drug Adis Gojak spada u sami vrh jer posjeduje sve karakteristike jednog pravog menadžera. Hronološki gledano, izuzetno cijenim Nikolu Idžana, Rizu Rondića, Paju Pašića, Faruka Drinu kao i Sabita Derviševića. Naravno i genijalnog Nazifa Gljivu – iskren je Apko.
Čujem da neke menadžere zovu „deset posto“, jer navodno samo toliko zarade od pjevača? Imaš li i ti takav nadimak?
– Ako postoji takav izraz onda je to od pjevača došlo. Pa tu ima i istine. Za mene mogu reći da zavisi sve od težine pjevača i to i varira od 10 do 30 posto. Bilo je i 50 posto sa nekim u koje sam ulagao sredstva.
Da li se zaista pjevači danas toliko drogiraju kao što se priča?
– Zaista nisam vidio puno toga. Sportista sam i nikada nisam pušio, vrlo rijetko popijem neko piće, a o drogi i da ne pričam. Čujem tu i tamo od kolega da se neki ubijaju drogom. Žao mi je takvih jer u tome neće naći sreću. Estradni esnaf je kao i svaki drugi i naravno da ima svakojakvih profila ljudi. Generalno gledano više je loših u ovom poslu. Nažalost što tako moram kazat ali puno je lakše nabrojat one dobre jer su oni endemska bića. Ono što znam je da su Dino Merlin i Halid Bešlić pravi primjer čojstva i čistoće. Naravno ima tu još njih, ali su ova dvojica pogotovo Bešlić daleko iznad svega.
A prostituišu li se? Barem po onome što si čuo… a možda i vidio?
– Što se tiče prostituisanja, prostituišu se i jedni i drugi, i muški i ženski. Naravno da sam bio prisutan i vidio svašta za ovih 20-tak godina rada. Ne osuđujem ih jer kome to može pod kožu, bujrum to je njegova lična stvar i opredjeljenje.
Danas, često mogu čuti, neki pjevači više „čekaju prvi“ nego penzioneri. Kokuzluk, „zmija u džepu“ ili je zaista recesija i njima zakucala na vrata?
– Pa muzika i taj segment privrede stvarno je spao na niske grane i nije više tako unosno bavit se ovim zanatom ili nazovimo poslom. Ne bih se dičio što puno pjevača živi ispod margine i dospjeli su na dno ljestvice. Mada mnogi su gledali prave zvijezde i pohrlili za lažnim sjajem iako im tu nije niti mjesto niti imaju domet. Kontaju uzmeš mikrofon i kafana i samo zgrćeš novac. Moralo je doći do profilisanja i čištilišta. Tako da samo pravi i istinski obstaju i traju. Ostali nek se hvataju lopate ali ono od prave. Što se tiče džentlmenstva i pružene ruke, to je već posebna nauka. Malo ih je sa pruženom rukom i više onih što im je kobra u džepu (smijeh).
Da li zbog toga često imaš običaj reći da je strada „bara puna krokodila“?
– Naravno da je bara prepuna jer je tržište suženo i akumulacija je mala. Jer mi smo malo tržište sa ogromnom dijasporom. U toj konstalaciji snaga nemamo šansu sa ovima iz susjestva. Trenutno smo mi kolonija za susjedne zemlje.
Vole li se svađati oko bakšiša? Čujem ima ih koji bježe sa bakšišom, skrivaju ga u čarape, u gaće…?
– Što se tiče bakšiša, srećom nisam imao puno dodira s tim. Radio sam sa velikim zvijezdama i sa ljudima koji su normalni uglavnom. Ali bude i toga oko štekanja bakšiša. Recimo, jednom u Albaniji kada sam radio jednu feštu bila je izvjesna Zora Ajkić i njoj su gurali pare u grudnjak, a ona ih proslijedila po tijelu. Imala je peh da je haljina bila providna te smo ih lako mogli sve prebrojati na njoj. Šeki je isto majstor. Jednom smo na jednoj svadbi zaštekali finu cifru (smijeh). Uglavnom više je onih regularnih muzičara i pjevača od ovih drugih. A općepoznato je ko je na estradi klepac.
Ko je „naveći gospodin i gospođa“ na estradi? Ima li uopće takvih?
– Najveći gospodin na estradi je Halid Bešlić i to daleko. Jer to nisam samo rekao ja, nego nema onog ko bi rekao drugačije. Također, cijenim Ferida Avdića, Beska, Riza Hamidovića, Nihad Alibegovića. Što se tiče žena, jedino mogu pohvalit Šemsu Suljaković koja je po meni korektan igrač. Ako ništa drugo trudi se da svakog ispoštuje i da nikoga ne zakine. Ne kažem da vjerovatno ima još njih ali ja govorim o ličnim iskustvima.
Kako gledaš na estradnu scenu BiH danas i 80-tih godina?
– Što se tiče estrada 80tih prošlog vijeka i današnje stanje to je nemjerljivo. Došlo je do radikalnih promjena. Samim dolaskom interneta uništena je jedna od najjačih industrijskih grana. Tako da današnja estrada je blijeda slika u odnosu na te slavne 80-te.
Je li se konačno muzika kod nas sluša ili još uvijek gleda?
– Što se tiče slušanja i gledanja hvala Bogu da je došlo do preokreta po tom planu. Polahko odpadaju ovi surogati od pjevača pogotovo pjevačica. Jer sad na tim mjestima izlaze cure koje svojim izgledom pa i atraktivnošću zasjene te samozvane umjetnice te su im tako otupile oštricu i raja sve manje ide na takve ujdurme. Vidim, a se opet slušaju stari hitovi i pjevaju prave pjesme od pravih pjevača.
Vlasnici diskoteka u BiH često honorare daju srbijanskim ili pjevačima iz Hrvatske,a sa bh. bi se uvijek cjenkali. Ko je tome kriv: baš vlasnici diskoteka, naši pjevači koji se podcjenjuju ili možda publika?
– Kada je riječ o astronomskim iznosima honorara za pjevače izvan granica kojim ih dolme gazdurine, kriv je sistem. Prvo lažu i imaju prećutni dogovor da napumpavaju honorare da bi se upecao neka sljedeća žrtva. Zakon nije donešen na nivou države da se uredi porezna politika kao i da se plaćaju autorska prava… A najveći krivci su domaći pjevači koji se ponašaju neprofesionalno i misle da su Bogom dani. Tu je faktor medija presudan jer mi trenutno nemamo adekvaktnu medijsku kuću da parira pogotovo Grandu i medijima iz Srbije.
S kim najduže sarađuješ? Je li to Šemsa Suljaković?
– Moja najduža saradnja na estradi je upravo sa Šemsom Suljaković. Dugo sam sarađivao sa Šekijem Bihorcem, pa bio je jedan izvjestan period i sa Dadom Polumentom, Hakalom, Sejom Kalačem, Feridom Avdićem, Amelom Zuković i puno još njih da ne nabrajam.
Za vrijeme te tako duge saradnje, je li bilo svađa među vama? Jesi li je ikada prevario?
– Nikada se nisam posvađao sa Šemsom. Privatno se znamo skoro pa 30 godina, a sarađujemo skoro 20. To je jedan od rijetkih tandema na estradi koji je tako dugo opstao. Što se tiče prevare, nikad nije bilo prevara ni sa čije strane jer smatram kada bih izdao nju to bi značilo izdati samog sebe. Nikad mi nije prebrojala honorar i nikad nisam ni pomislio da je zakinem ne samo nu nego nikoga. Čak nisam ni uzimao svoj honorar već mi je ona to uvijek davala. Naravno bilo je tu i na kahvu često puta. Što se tiče korektnosti ona je ko kristal tačna.
Da li nju s opravdanjem zovu „majkara“?
– Njen nadimak na estradi je majkara upravo zato što se prema puno kome tako i odnosi. Ona je dobila nadimak jer je bila pokrtna kuća, uvijek je nosila sa sobom, peglu, igle, konce i tako su je prozvali majkara jer su kod nje sve mogli pozajmiti. Na estradi postoje samo tri osobe sa kojima nikad ne bih sarađivao, a mislim da ni oni ne bi samnom (smijeh). Jer sam čvrsta kost i ja nisam nosač kofera niti me imponuje nečije ime da bih za njega bio poltron i sluga. Oni će se lahko prepoznat i neću ih imenovat.
Kakva je danas zapravo estrada, sa strane gledišta jednog menadžera?
– Današnja estrada je posrnuli gigant ili hajmo reći fenix koji je duboko zaglibio. To mogu reći u širem kontekstu ne samo u našoj državi nego u regiji. Previše se toga štanca svakodnevno tako da i nestignemo sve propratit. Svelo se na nekoliko imena. Tu je na prvom mjestu Dino Merlin koji je istinska komotno mogu reći svjetska klasa odmah iza njega je Bešlić i onda jedno 1000 mjesta pa ostali dođu. Naravno tu moram spomenuti Zdravka Čolića i Bregu.
Express i Hayat TV
Ko je svijetla tačka na estradi?
– Svijetla tačka na estradi trenutno bih pohvalio projekat općine Ilidža i Hayat tv koji su organizovali takav jedan skup na jednom mjestu. Ja sam realan i kad je nešto pozitivno treba podržati i pohvalit. Evo pohvalio bih Elvira Švrakića i pogotovo njegovu suprugu Amelu Memić koja je dala veliki doprinos u organizaciji tako jedne velike manifestacije. Naravno moram i Express pohvalit jer je to jedino naše glasilo koje još opstaje i promoviše i prati domaću estradu održavaju ći je tako koliko toliko u životu.
