O svom zdravstvenom problemu Sanja kaže:
-Žao mi je što se hašimoto predstavlja kao bauk, a u stvari je stanje sa kojim se može sasvim dobro živjeti. Najneprijatnija je, u stvari, činjenica da morate da uzimate terapiju dok ste živi, ali ako ljudi svakog jutra piju kafu, zašto ja pola sata prije doručka ne bih popila jednu tableticu? Jednostavnije rečeno, kad doživite stres ili se duže vrijeme nervirate, a moguće je i da imunitet „zabaguje“, u tijelu počnu da se stvaraju antitijela koja štitnu žlijezdu doživljavaju kao neprijatelja. Ta „vojska antitijela“ pokušava da je uništi, nesvjesna da je riječ o vitalnom dijelu organizma. Kad je znatnije ugroze, ona prestane da luči hormone, pa hipofiza upozorava organizam da nešto nije u redu. Već stvorena antitijela ne mogu da nestanu, ali možete da ih smanjite tako što pijete hormone koje bi, da je sve u redu, proizvodila štitna žlijezda. Upravo zato govorimo o neizlječivom stanju.
Prije nego što je Sanji, prije nešto manje od dvije godine, dijagnostikovan Hašimoto sindrom, dešavalo se da bude toliko umorna da najradije ne bi ni ustala iz kreveta. Ipak, glavni znak da nešto nije u redu bile su dramatične promjene raspoloženja.
-Bila sam vrlo nesretna iako sam, u suštini, na svim životnim poljima bila zadovoljna. Mislila sam da je psiha glavni krivac što se fizički osjećam loše, a situacija je bila obrnuta. Smetalo mi je što sam do te mjere razdražljiva, da je svaka sitnica mogla da me iznervira. Inače nisam takva. Pomislila sam da postoji problem sa ženskim hormonima, pa sam rješenje prvo potražila kod ginekologa. Srećom, njoj je zbog sopstvenog iskustva bilo jasno o čemu pričam, pa mi je predložila da proverim štitnu žlijezdu.
Čim je počela da uzima terapiju, za koju kaže da je minimalna, Sanjino raspoloženje znatno se promijenilo. U svakom trenutku ima rezerve lijeka, a redovno uzima i D vitamin, kao i suplemente koji sadrže selen, magnezijum i cink.
Piše: O.T.
