Ona nije samo pjevačica, ona je ikona narodne muzike, žena koja je obilježila jedan vijek, žena sa kojom osim o pjesmi, estradi možeš pričati i o životu, sa kojom se možeš smijati i plakati. To je Lepa Lukić, pjevačica sa velikim brojem hitova, sa podebelom životnom knjigom koja još nije do kraja ispisana, a kojoj opet Sarajevo i BiH zauzimaju posebno mjesto u srcu i životu.
-Više od 20 godina nisam bila u Sarajevu. Po dolasku u Sarajevo nisam mogla cijelu noć da spavam od nekog uzbuđenja. A, opet posebna je priča kada su me pozvali da dođem na Ilidžanski festival, ja ne znam da li je neko u tom momentu bio sretniji od mene. Kada su mi poslali karte, shvatila sam da zaista dolazim u Sarajevo. Cijela BiH me je voljela oduvijek, a sami početak moje karijere vezan je za BiH, jer sam na samom početku kad sam startala sa pjesmom, pjevala u Goraždu, a onda je uslijedila Srebrenica šest mjeseci u Guber banji – počinje priču za „Express“ Lepa.
Da li ste ikada pomislili da će te jednog dana postati ikona narodne muzike?
-Po tom pitanju sam jako skromna. Nisam znala da će se sve to tako odvijati, da ću biti aktivna pjevačica svih ovih godina, aktuelna i dan danas. Meni, nakon svega toga nije potrebno više da snimam pjesme jer svaka koju sam u zadnjih 35 godina snimila postala je hit, čak je unaprijed već hit bila i svaka se ploča prodala u 300. 000 primjeraka. Jednostavno nije se gledalo šta pjevam već je bitno bilo da izdam nešto novo. Nisam se nadala da ću da doživim ovoliku slavu.
Da li ste zbog karijere zapostavili privatni život i život u kojem biste se ostvarili kao majka?
-Nisam, jer ja volim ovo što radim. Naravno žao mi je što se prirodnim putem nisam ostvarila kao majka, to mi je jedina rana na duši, a sve ostala sam, što sam htjela dobila u životu. Ali bez obzira, volim djecu, bez obzira čija su. Jako sam emotivna i osjetljiva. Kada sam čula da je umro Cune, nisam plakala već vrištala.
Polako odlazi ta Vaša generacija, da li se plašite odlaska na drugi svijet?
-Ma, šta ima da se plašim. Plašila se ili ne plašila, sve nas čeka taj sudnji dan. Ja se za svoje godine jako dobro držim, neki mi govore, kao ti uopšte ne stariš. Međutim, ja sam svjesna svojih godina, svjesna sam prolaznosti života. Mogu slobodno da kažem da ovom svom mladolikom izgledu mogu da zahvalim genetici i drago mi je što na sebi nisam ništa radila. Nema silikona, nema golotinje, zna se kako Lepa pjeva, izađe stane i pjeva. A, ovi danas se bacaju po bini, dižu ruke noge, izbacuju sise. Uh, još kad bi sise znale da pjevaju ili njihove guze, e onda bi nastao lom. Kao slučajno joj ispadne dojka i tako to. Moje pjesme su emotivne i ljubavne i ljudi to vole. Kada dođe sudnji dan otići cu dostojanstveno, kako sam i živjela.
Da li se prije moglo živjeti od snimljenih ploča?
-Ma, kako da nije. Ja sam vrećama kući donosila novac. Mada, od toga danas ništa nemam jer sam voljela boemski da živim. Pare su da se troše, a ne da se čuvaju. Ja sam iz sirotinjske porodice ponikla, željna sam bila garderobe, pa je to bilo prvo na šta sam trošila. Nisam previše ulagala u šminku, ali krala sam ideje od drugih, gledala kako to drugi rade, a imam talenta za sklapanje boja, pa sam se snalazila.
Od koga ste najviše “krali“ ideje za stajling?
-Veoma često od Tereze Kesovije. Kad bi ona pjevala ja bi iza bine se sakrila i gledala kako je ona izašala, šta ima na sebi, kako je boje složila. Nisam ta koja kaže da sve zna, učila sam od drugih. Kaže se, ne moraš da budeš načitan ni fakultetski obrazovan, ako nisi mudar, a ja mislim da sam mudra.
-Svi smo mi počinjali u kafanama, neki su i završili u kafani, a kafana je najveća škola za jednog pjevača. Ja lično sam zbog pjesme bila u kafani, ali da nisam pjevačica nikada ne bih otišla u kafanu, jer jednostavno me ne privlači.
Jelena Karleuša je rekla da se grozi kafana?
-Pa, možda se ona grozi zbog toga što ne pjeva u kafani, možda joj je krivo što je niko ne zove da pjeva u kafani. Da me sada neko pozove ja bih otišla da pjevam u kafanu, ja idem da pjevam tamo gdje su ljudi. Kada je izašla ploča sa mojim velikim hitom „Srce je moje violina“ ja nisam izlazila iz kafana, imala sam posla i poziva koliko hoćete. Znala sam u Sarajevu u jednoj kafani po tri mjeseca pjevati. Ma, to je bio život. U kafani se prvo ispeče zanat, a posebno po kafanama u Bosni. Svi koji kažu da se groze kafana lažu, a gdje bi to oni pjevali posebno ovi mlađi. Kada ne znaju da pjevaju, onda im samo danas kafana preostaje.
O današnjim mladim pjevačima?
-Ja to uopšte ne pratim, ponekad nešto uhvatim na televiziji. Ako danas neko od nečega napravi ime i posao, onda svaka mu čast. Sve su to polupjevači, drmoguzi, osjetili su da na „mufte“ mogu da naprave kao neki posao i to koriste. Vuku se po godinu ili dvije, onda opet mjenjaju silikone u dupetu i sisama, pa opet malo se promuvaju i onda nestanu.
Da li možete da živite od penzije?
-Imam umjetničku penziju za punih 35 godina rada u starosti od 50 godina i ona iznosi 800 eura, a dobila sam i nacionalnu penziju i ona iznosi 500 eura. Dakle ja dobijam mjesečno 1300 eura i to mi je za normalan život sasvim dovoljno. Imam sve svoje, ništa ne plaćam i to me održava u životu, jer znam da sam situirana. To meni daje podstrek da dalje pjevam neobavezno, samo me brine kako ću kad baš ostarim, bez pjesme. Ma neka me u kolicima vode na binu da pjevam.
Zbog čega ste bili u rijaliti šou programima? Da li Vam je sve to bilo potrebno?
-Ma, išla sam da se družim, da budem među narodom, da nisam sama, a uz to dobijem debele pare. A, ko ne voli pare, taj laže. Nisu me uzeli da bi pokazala svoje tijelo, već što sam ime, pa onda ja to ime i dobro keširam. Volim kad sam tražena, a kad sam tražena onda sam najsretnija”.
Kada Vas sustignu te neke kasne godine života, da li biste se odlučili da odete u starački dom?
-Ma, kada bih tamo otišla ja bih istog momenta umrla. To ne treba niko da mi spominje. Kada odete tamo, znači da ste odbačeni od svega. Imam sina od mog brata i njegovu djecu, ja ih izdržavam i oni će mene na kraju njegovati, a ako ne budu htjeli naći ću nekoga ko će da brine o meni. Želim da umrem u svom stanu, ali do toga je nadam se još daleko.
Ono što su danas Ceca i Jelena, sedamdesetih godina ste to bili Vi i Silvana Armenulić?
-Da, ali to je bilo pravo rivalstvo, jer i Silvana i ja smo jako dobro pjevale. Silvana je od mene bila starija godinu, ali je poslije mene postala popularna. Mnogo pjesama je snimila od mog kompozitora Petra Tanasijevića, ali to nije proslo. Tek kasnije ju je krenulo. Do pojave Silvane Armenulić ja nisam imala konkurenciju.
Da li ste se privatno družile i voljele?
-Jesmo. A, Silvana je uvijek govorila da ne treba da se sekiram šta novine pišu o nama dvjema. Silvana mi je rekla, hajde da se javno pojavimo u javnosti, da napravimo zajednički koncert i da svima zatvorimo usta, da uzmemo „debele“ pare, a onda je uslijedila njena smrt.
Da li biste se upustili u ljubavni život sa dosta mlađim muškarcem do Vas?
-Šta bi ja sa njim radila, a šta bi on sa mnom radio. A, ni stariji mi ne treba, da mu ja gladim kriva jajca. Možemo se gledati i držati za ruke, a on može i kafu da kuha.
Da li Vam se desilo da su Vam se žena udvarale?
-Jeste, bilo je to u Frankfurtu. Otišla ja na masažu, a ona počela oko mene, pa sa rukama malo tamo, malo vamo, malo gore, malo dole. Pa, mi kaže, da si sa mnom ne bi nikada muškarca poželjela. Ja je pitam, a šta bi mi ti radila, a ona opet kaže bila bi sretna, a bila bi sa mnom na sedmom nebu. A, ja joj kažem hajde sklanjaj te ruke sa mene, bježi bre, kakva žena i seks. Meni treba pravo muško. Poslije je dolazila u restoran gdje smo Zoran Kalezić i ja pjevali, ali nije više prilazila, a ni ja nisam išla kod nje na masažu.
Jelena Karleuša ili Ceca?
–Sa Jelenom sam bila u avionu, vidjela sam da ima poštovanje prema meni, bila je na mom koncertu. Ona je šoumenka, zna da radi svoj dio posla. Karleuša i Ceca su boginje. Za mene sve što traje deset godina i više je uspjeh. Ne mogu da poštujem ove skakavce koji pjevaju o brushalterima i gaćicama. To je baš dno dna. Ja bi to podijelila na ptice, naprimjer na svrake i slavuje.
Koga volite od pjevača iz BiH?
–Na prvom mjestu to je Beba Selimović. To je žena koja je oduvijek bila dama, držala do sebe, izgleda, birala pjesme koje će da pjeva. Jedna dama kao Beba Selimović se još nije pojavila na estradi. Čak volim da zapjevam i njene pjesme. Sjećam se kada smo četiri godine putovale zajedno, radile i pjevale, bez skandala, bez svađa, bez ijedne ružne riječi. Jednostavno ja tu ženu obožavam, baš kao i njenu pjesmu “Plačem ja, plačeš ti”.
Da li je u Vašem životu bilo seksa, droge i alkohola?
-Ma, što uvijek vežu drogu za seks. Seksa je uvijek bilo i bez droge. Ne treba ja da se nadrogiram pa da se seksam. Onda ne možeš da uživaš. Seksa je bilo i po sijenu i po slami.
B. ŠIŠIĆ
