Motiv pastoralnog ambijenta u umjetnosti se koristi još od antičkog perioda. U takvim ostvarenjima prikazuju se prirodne ljepote seoskih krajeva, idiličan život i mladalačka, erotska žeđ. Besmisleno bi bilo nabrajati umjetnike svih vrsta umjetnosti koji su taj motiv koristili u svojim izražajima. Ono što je nepobitna činjenica jeste da je Trofrtaljka u tome prednjačila, te da je, skoro pa potpuno slobodno, o tome pjevala.
Pjesma „Rđavome kupcu i dlake smetaju“ se ni po čemu ne razlikuje od ostatka pjesama iz Trofrtaljkinog opusa. Ona donosi sliku odnosa prodavačice kajmaka i potencijalne mušterije. Ta mušterija, za koju iz stihova znamo da je muškarac, je u kajmaku spazila dlaku, te je ukazala na taj propust. Prodavačici nije jasno zbog čega bi to bio toliki problem, da ga pokoleba u kupovini savršenog kajmaka, te potencira njegovo „cjepidlačenje“ i sitničavost. Naravno, sve uz šalu i sveprisutni humor.
Mnogo je onih koji će reći da je kajmak u pjesmi samo metafora, te da tu postoji neko drugo, skriveno značenje. Takve zaključke treba ostaviti svakome da donese za sebe. Ono što je neosporno jeste da ima mnogo dvosmislenosti i skrivenog značenja.
Iako je bila velika zvijezda, na televiziji joj nikad nisu dali da pjeva svoje pjesme jer su bile “sramotne”.
– Po čemu ove današnje pjesme što pjevaju o ostavljenim gaćicama nisu sramotne?! Svi znaju da se preko kauča snimatelja, reditelja i ko zna koga još u moje vrijeme za čas posla snimala ploča. Ja tako nisam radila, mene je prihvatila kafanska publika i zahvaljujući njoj postigla sam toliku popularnost bez reklame i svemoguće televizije – rekla je Trofrtaljka svojevremeno.
Zato neka nam ova pjesma svima služi kao podsjetnik da treba voditi računa i o najsitnijim detaljima. Uvijek ćemo imati nekog kupca u životu koji će nam zakerati zbog neke banalnosti. Stoga, ukoliko nismo spremni da slušamo kritike i sitničava džangrizanja, trebali bismo se potruditi da ne damo povoda za iste. Jer realno, svakom je kupcu najdraže kad nema dlaka…
Piše: O.TOŠIĆ