Živim u Njemačkoj i u posljednje vrijeme sam povukao ručnu, uživam u životu, tako da se nešto pretjerano ne eksponiram u medijima – rekao nam je Osman Hadžić tek što se pozdravio sa našom ekipom.
Ž4= Psi laju
Psi laju, karavani polaze, reći će Osman i dodati: „Nikada me nije nešto pretjerano pogađalo to što su me javno prozivali, vrijeđali i pisali kojekakve gluposti koje su vezane i za moj privatni i poslovni život“.
Uskoro će objaviti novu pjesma…
– Pripremamo jedno ugodno iznenađenje, novi saradnici, nova ekipa. Ne želim ništa još da otkrivam. Iskreno se nadam da će postati dobar hit – njegova su očekivanja.
„Opekao“ se više puta zbog novinara, žali se Osman. Njegov privatni život, ne njegovom voljom, često je bivao „slučaj za istraživanje“!
– Kada bih sve ispričao medijima ništa ne bi ostalo u mom privatnom životu. Treba neke stvari ostaviti za sebe i za svoju porodicu. Moja supruga bi danas bila tu, imala je želju, ali je bila umorna i nažalost nije mogla prisustvovati ovako jednom prelijepom festivalu – nastavlja Osman i govori o lijepim uspomenama za Ilidžu.
Ž4 = Moja mladost
– Sve me veže za Ilidžu, ovdje je moj život, moja mladost. Baš ovdje je počela bajka Osmana Hadžića. U restoranu „Topoli“, 200 metara odavde počeo sam svoju karijeru. Kada sam došao iz Cazina, bio sam nepoznat. Kada sam snimio prvo ploču, onda se nisam više mogao „voziti tramvajem“ jer su me već prepoznavali. Na Ilidžanskom festivalu sam se počeo pojavljivati poslije rata. Prve dvije ploče su bile sa Ibrom Mangafićem. Sa Ibrom i njegovim orkestrom sve je počelo baš ovdje. Nikada nisam pjevao po kafanama, odmah sam snimio ploču i postao „profesionalac“. Tako da je ovo za mene jako emotivno, posebno Grad Sarajevo i uvijek mi je zadovoljstvo ovdje se ponovo vratiti. Kada budem imao „viška“ para renovirat ću „Topolu“ – najavljuje on.






