Dženan Lončarević je već deset godina na muzičkoj sceni, a rijetko kada je za medije otvoreno pričao.
Konačno je u intervjuu otkrio kako je sve izgledalo ovu deceniju koju je proveo na estradi.
Deset godina na muzičkoj sceni nije malo, da li se sećate vašeg početka i kako je to izgledalo tada a kako sada kada na to gledate iz pozicije jednog ostvarenog muzičara?
Nikada nisam, niti ću, zaboraviti svoje početke i uvek se osvrnem iza sebe i kažem da je sve ono što sam stekao jako bolje od onoga što sam imao.
Da li ste nekada pomislili da je sve ovo što radite pogrešno i poželjeli da odustanete ili ste od samog početka jasno vidjeli put kojim želite da idete i da li ste sada baš tamo gdje ste i zamislili?
Nisam htio da odustanem od svojih snova i izabrao sam najbolji i pravi put ka uspjehu. Moj savjet svima je – Nikada ne odustajte! Čak i kada je najteže! Da, ostvario sam ono što sam žeieo. Napunio sam dva Sava centra, Stadion "Tašmajdan", imam iza sebe toliko albuma i pjesama a i tek ću svoju publiku obradovati novim stvarima.
Prije koncerta ste izdali pjesmu "Odavde do neba, nazad" da li uskoro planirate da izdate album i koliko če publika morati da čeka na to?
U svakom trenutku mogu da izdam album. Toliko imam pripremljenih pjesama. Ali album će ipak sačekati sljedeću godinu. U septembru ću najvjerovatnije izdati singl a dok to ne bude, sa publikom se družim na ljetnjoj turneji.
Glavna tema pjesama koje pevate jeste ta vječna, bezuslovna, slobodna i neograničavajuća ljubav, prema kome je sa vaše strane takva ljubav najviše usmjerena?
Prema životu, ljudima koji nas okružuju, prema svemu onome što je lijepo, nebu, zelenoj travi. Prema svemu onome što se zove ljudsko.
U današnje vrijeme hiper produkcije teško je odoliti trendovima, vi ste nekako svih ovih 10 godina ostali svoji i niste podlegli tome, recite mi da li je danas teže da neko ko se ne uklapa u šablon opstane, bude prisutan i zanimljiv, ili je to vaša prednost?
Večina njih podlegne onome što je trendi, što po meni, po pitanju muzike i nije kako treba. Jeste teško opstati zato što publika danas bira sve ono što je novo, drugačije i ne zove se muzika. Ne bih da me pojedinci shvate pogrešno, ali mi koji pjevamo o ljubavi, životu, i lijepim stvarima smo u manjini. Trudiću se da i dalje budem ja, i da samo takve pjesme pjevam – o ljubavi.
Svi pričaju o tome da je čitava slika koju mediji šalju jedna velika laž i da je zapravo sve mnogo gore i teže u realnom životu, pa koliko ste se vi za svo ovo vrijeme postojanja upoznali sa tom mračnom stranom šou biznisa i sta je to na vas ostavilo najgori utisak?
Ako ikada neko od mojih kolega kaže da je nešto jako teško, to je laž, najiskrenije. Mi se bavimo jako lijepim poslom i svi koji volimo muziku a samim tim se i bavimo poslom koji volimo, ne možemo da kažemo da je naš posao toliko težak. Svaki posao je težak, ali ima i psihički i fizički težih poslova od našeg. Svašta ima na estradi, ali kao i svaki drugi posao. Ipak nisam kompetentan da pričam o svemu tome jer ja samo pjevam i uživam u svojoj muzici.
Takođe za 10 godina su se desile i mnoge lepe stvari, šta je to čega ćete se čitavog života sjećati sa osmijehom na licu a da je vezano za vaš profesionalni život?
Sve ono što mi se ikada desilo. Sjećaću se svih onih stepenica koje sam prešao, tj svakog stepenika na koji sam zakoračio, od nultog do onog do kog sam sada došao. Stepenik po stepenik. Sve ono što sam stekao, stekao sam svojim radom i na to sam najponosniji. Na sve pjesme, koncerte, nastupe, druženja sa publikom.
Poznati ste kao neko ko ima veoma specifičnu interpetaciju sa pregršt emocija, da li i u kojoj mjeri vaše još oslikavaju vaš život i da li je svaka pjesma prije nego što je otpjevana i proživljena?
Definitivno proživljena. Ne može biti svaka ali detalji iz mnogih pjesama sigurno pogađaju svakog od nas. Jedan sam od onih koji prvo pročita tekst, zatvori oči, zamislim cijelu situaciju i onda otpjevam pjesmu. Tako pjevam pjesme i na nastupima, punom emocijom, kako bih je na najbolji mogući način predstavio publici.







