Neponovljivi i do sada neprevaziđeni boem Toma Zdravković ostavio je pečat i u interpretaorskom i svakom drugom smislu većini pjevača na ex. yu prostorima, ali se još uvijek nije rodio neko ko bi mogao naslijediti, pogotovo u interpretacijama kompozicija ''Sećaš li se Sanja'', ''Tužno leto'', Pesme moje'' i mnogih drugih.
Malo je onih koji znaju da je Toma u svojoj karijeri Tuzlu i tuzlanski Hotel ''Bristol'' volio i uvijek izdvajao nastupe na ovom mjestu kao nešto što mu je odmaralo dušu.
– Tako se i rodilo naše prijateljstvo. Toma je često dolazio u Tuzlu, čak i nekoliko dana prije zakazanog nastupa i voljeli smo u bašti nekadašnjeg Hotela ''Bristol'' pod lipama,u junu sjediti do kasno u noć, pričati, uveseljavati se. Pričao mi je tada Toma o svom životu, svojim ljubavima, nedosanjanim snovima, životu boema i uvijek je bio iskren i nikada nije žudio za tolikom slavom, novcem, pjesmama, koje su došle same od sebe i napravile od njega veličinu, koja se ja mislim na ovim prostorima više neće roditi. Često ga se sjetim, kada prođem pored prostora gdje se nekada nalazio Hotel ''Bristol'' u Tuzli, pogotovo u junu, dok cvjetaju lipe i pire svoj miris – ispričao nam je Kemal Omerčević, Tuzlak koji je godinama prijateljovao sa Tomom Zdravkovićem.
– U nekim stvarima je imao granicu, u nekima opet nije, čovjek je to od krvi i mesa kao i svi mi ostali, samo je bio velika pjevačka zvijezda pa su ga mnogi drugačije doživljavali. Pa on je nekoliko večeri zaredom znao napuniti baštu u hotelu, a publika je znala i sa ulice posmarati njegove koncerte koje održavao. Isto tako bio je veliki humanitarac. Nije se libio nakon isplate novca za nastup, častiti sve redom, od konobara, spremačica, članova orkestra…. Njemu je u ono vrijeme ostajala jako malo suma novca. Volio je druženja, kafanu, pjesmu i boemski život. Koliko mi je puta samo naumpao i koliko bi volio da je živ i da je sada sa nama, ali ostale su uspomene i njegove pjesme – prisjetio se Omerčević.






