Mladen Tomić, folk legenda 70-tih i 80-tih godina, ove godine obilježava itekako vrijedan pažnje jubilej – 50 godina rada na estradi!
Na ovogodišnjem Ilidžanskom festivalu koji će se održati krajem jula, jedan dio programa bit će posvećen Tomićevom jubileju. Ne bez razloga… Naime, na istom mjestu odnosno festivalu on je počeo svoju karijeru sada već davne 1967. godine.
Sedamdesetih godina Maden je tri puta osvajao festival Ilidža i tako ovaj Sarajlija odnosno Ilidžanac, postaje miljenik publike i priznati jugosovenski estradni umjetnik.
Tomić u društvu Seje Pitića
Tomić više od jedne decenije nije snimio nove pjesme…
–Da, više od 10 godina nisam snimio ništa novo. Došlo je do zasićenja od svega. Kada vidim ko sve snima pjesme, bavi seestradom, naziva se zvijezdom… sramota me je! Još me više sramota kada vidim pjevače iz moje generacije koji se danas takmiče sa mladima… pa to je apsurd! Pa, kako ih nije sramota?! Malo im je što pjevaju 40 ili 50 godina i što tolike godine uzimaju novac, a sada ovim mlađim uzimaju hljeb iz ruku. To su megalomani koji nikada nisu imali sreće u životu. Mladima treba ostaviti svijet, pa i estradu. Mlade ne treba sputavati a neki to čine. Imamo dosta dobrog pjevačkog potencijala. Evo, recimo izdvojio bih mladog Ibru Bublina. To je pjevačina! Nažalost, svi odoše u Beograd – razočaran je Tomić.
Nedostaju li BiH pravi festivali na kojima bi se afirmirali mladi pjevači?
-Danas na područiju bivše Jugoslavije ima jako malo pravih festivala i oni ne mogu doći do izražaja. Žalosno je što se unaprijed na većini njih već znaju pobjednici jer su i organizatori i žiri korumpirani. I tako danas vako može da pobjedi, ukoliko ima dovoljno novca, i onda se počne nazivati velikim pjevačem. Kada sam ja počeo sa svojom karijerom, kriteriji na osnovu kojih bi neko mogao dobiti to zvanje, bili su jako visoki. Da se takva praksa danas primjenjuje, ma 90 posto onih koji se sada bave estradom, nikada ne bi dobilo priliku da uzme mikrofon u ruke.
Došla su neka nova, savremenija vremena… Novi muzički pravci, drugačiji način za muzički izražaj kao što su takmičenja poput „Zvezde Granda“, „Pinkove zvezde“, „Valentino zvijezde“…
-To je lijepo da se mladi pokažu i dokažu i treba da idemo u korak sa vremenom. Ali poražavajuće je kada vidite ko sjedi u žiriju sva tri muzička takmičenja koja ste nabrojali. To je katastrofa! Pa ti ljudi više reklamiraju sebe i žele se isticati nego što bi vrijeme trebali posvetiti nekom takmičaru. U „Zvezdama Granda“ jedino su kompetentni za ocjenjivanje Dragan Stojković Bosanac, Marija Šerifović i Aca Lukas. Svi ostali nemaju veze sa životom i poslom kojim se kao bave. Brukaju sebe i muziku koju oni promoviraju. Kada su u pitanju „Pinkove zvezde“, tamo je još veći užas! U tom žiriju žao mi je Šabana Šaulića i Zorice Brunclik jer oni ne pripadaju ekipi koja je velika bruka! A, definitno najveća bruka i sramota je žiri koji sjedi u „Valentino zvijezdama“. Takva struktira…. ma užas. To sigurno ni najbolji muzički znalci nisu zapamtili… po lošem, naravno!
Je li za očekivati neki vaš muzički novitet?
-Ne! Bilo bi me sramota da snimim nešto novo prvo zbog mojih godina, a drugo zbog muzičke scene koja je užasna i nikada nije bila gora. Kada bi mi dali pola miliona maraka, ne bih snimio novi CD. Krajem jula, na Ilidžanskom festivalu, bit će promoviran i moj CD koji će objaviti Hayat produkcija, a na kojem će se naći deset pjesama koje sam pjevao 70-toh godina na istom festivalu.
Rođeni ste Sarajlija, a živote u Makarskoj. Zašto?
-Od svega sam zaštitio svoj duševni mir i spokoj sam našao u Makarskoj gdje živim jednim lijepim i povučenim životom. U svoje rodno Sarajevo dođem svaki mjesec na sedam dana, obiđem raju, svoje sarajevske mangupe sa kojima sam odrastao i s kojima se i danas družim. To su: Gljiva, Ibro, Juna, Rika, Harbe, Sejo, Inta…
