Sanja Marinković podijelila je sa javnošću kroz šta je prošla usijled očeve smrti i kaže da, iako su ljudi navikli da priča o sreći, teško joj je da to sada čini.
-Nažalost, nedavno sam se susrela sa najvećim bolom koji nečije dete može da ojseti, a to je gubitak roditelja, naročito kada se to desi neočekivano. Moj otac je preminuo nakon kratke bolesti uslovljene rakom. Od kraja augusta, pa nažalost i danas, kod kuće sam u depresivnom raspoloženju, a u javnosti se trudim da šaljem poruke optimizma. Nažalost, teško mi je da pričam o sreći, iako je moja publika na to navikla, jer mi je duša i dalje prazna. Neke rane se nikad ne zacijele i uvjerena sam da vrijeme ne liječi svaku bol, jer što je ljubav jača, to je i patnja veća. Poslednjih godinu dana je kašljao, vjerujući da je to posljedica dugogodišnjeg pušačkog staža i krajem augusta je mislio da je možda dobio koronu. Odvela sam ga jedne večeri na skener pluća i doktor nam je poslije dva sata rekao da nije kovid, već kancer oba plućna krila, maloćelijski, galopirajući, neoperativan. Odvezla sam zdravog tatu na pregled, a dovezla kući onkološkog bolesnika. Borba je trajala samo osam nedjelja jer, nažalost, ni u jednoj svjetskoj bolnici nije bilo lijeka za taj oblik kancera osim kemoterapije. Primio je samo jednu i onda nas zauvijek napustio. Znam da ta bol neće nikad prestati i da mi ova stvarnost nikad neće biti dovoljna i bolja nego što je bila. Moji najbliži prijatelji, kolege i, naravno, moj rođeni brat i snaha nesebično su mi pomagali da nađem utjehu u danima koji su bili puni razočaranja i neizjvesnosti – rekla je voditeljica.
(Express/Telegraf)
