Hasiba Agić je ime i prezime koje će svakako ostati zabilježeno u analima bosanske muzike. Kažu, ustati i spomenuti ženu koja kada zapjeva naprosto ledi krv u žilama. A ona, skromna kakva jeste, zadovoljavala se tim nekim statusom sredine u muzici a svojim kvalitetom svakako zaslužuje sami vrh.
Hasiba je rođena u Zenici gdje i počela svoje prve muzičke korake u KUD-u Ibrahim Perviz. Već kao djevojka je pobjeđivala na raznim festivalima pjevača amatera, no pobjedom na „Studentskom ljetu“ u Maglaju otvorila je sebi vrata profesionalne karijere.
Iako je završila medicinsku školu, sa željom da upiše medicinu, ipak brzo je shvatila da to nije moguće s obzirom na to da joj njen otac sa radničkom platom to jednostavno nije mogao priuštiti. No, pjesma joj je uvijek bila na prvom mjestu.
-U Sarajevo dolazim 1980. godine gdje sam snimila i prve snimke za sarajevski „Diskoton“. No, vrlo brzo pravim pauzu jer sam rodila svoje dvije kćerke Veziru i Mensuru, tako da sa taj period bila posvećena njima. Ali, i dalje sam povremeno snimala tako da sam do ratnih godina imala snimljenih šest albuma. Kada sam se prije rata pojavila na Meraklijama s pjesmom „Ali paša“ tek tada je sve krenulo u nekom pravcu kojim sam ja željela da ide – priča nam Hasiba.
Snimila je dosta snimaka za arhiv RTVBiH, a u ratu na pregršt patriotskih pjesama. Bila je jedna od vodećih pjevača koji su, na taj način, dali svoj doprinos u odbrani naše zemlje. Nakon rata snimila je još šest albuma, a posebno je vezana za posljednji koji je izašao „Uspomene“.
-Imala sam divnu ekipu sa kojom sam radila. Naravno, tu je moja kćerka Mensura Bajraktarević, Šuki Planjanin, Muharem Vražalica, Samir Zavlan, Arel Češljar, Lejla Adilović, Zlaja Sijerić, Ismet Horo, Jasmin Mangafić. Uistinu sam prezadovoljna svim pjesmama a i odjekom kod publike. Iza ovog projekta stoji Hayat produkcija tako da se naša saradnja nastavlja i u budućnosti – kaže Hasiba.
Naravno, dodala je kroz smijeh, ona ima još mnogo toga da kaže u muzici tako da publici i u skorije vrijeme obećava pregršto dobrih pjesama i nastupa. Ponosna je na svoje dvije kćerke, a Mensura je neko ko je krenuo maminim stopama. Vrsni je autor za čije se pjesme „bore“ mnogi izvođači, a ujedno i takav izuzetan vokal da, kažu, još malo pa i bolji od majčinog, s čim se Mensura vjerovatno ne bi složila.
