Goca Božinovska, poslije smrti supruga Zorana Šijana, prolazi kroz najteži period u životu – bori se za majku Radmilu, koja je teško bolesna i postala je dementna.
Pjevačica, koja 24 sata brine o njoj, ne može da se pomiri s činjenicom da je mama više ne prepoznaje. Ona je otvorila dušu i u suzama ispričala s kakvim se mukama ona i njena sestra Jelica svakodnevno susreću.
– Najbitnije mi je, ako Bog da, da mi majka poživi bar još jednu godinu, ali teško. Ona je baš loše već dvije-tri godine. Muke imamo sestra i ja, svaka je čuva po dva mjeseca. Čas je kod mene, čas kod nje. Nije mi teško, ali je bolno. Ne mogu da prestanem da plačem. Tužno mi je kad je gledam. Kad joj se u momentu vrati pamćenje, pita me: „Kako si, sine, ti, kako ti djeca“, a vidjela ih sve prije pet minuta. Hoću da puknem. Ne znam odakle mi snage da trpim sve to. Znate li šta je za djete kad gleda svog roditelja koji ga ne prepoznaje?! Mene moja majka više ne prepoznaje! Strašno! – priča Goca, koja na trenutak zastala i zasplakala.
– Žena ne može da stane na noge. E, to su muke! Ne daj Bože nikom. To je velika tragedija, da nikakvu svrhu nema, a srce joj radi. Ona gleda i ne zna ništa. Mi joj dođemo kao neki neznanci. Pita mama moju sestru: „Ko je ova lijepa crna žena?“, misleći na mene. Meni je nedavno postavila pitanje: „Jel ti, imaš sina? E, nisam vidjela Mirka tri godine“, a djete svaki dan s njom. Ljudi koji imaju dementnu osobu znaju kako je to – kaže Božinovska.
Pjevačica naglašava da majku nikada ne bi dala u starački dom i da će ona brinuti o njoj.
– Šta ću, otkazujem svirke, nekad odem i nešto odradim. Uklapamo se nekako, ne znam više šta ćemo. Kad se u momentu povrati, kaže: „Nemojte, djeco, da me neko uzme, da me odvoji od vas.“ Stalno mi te riječi odzvanjaju u glavi. Makar umrla od gladi, majku ne bih dala nigdje – završava Goca.
