Tridesettrogodišnji Adil Maksutović na sceni se pojavio 2007. godine i od tada do danas, uspješno plovi estradnim vodama. Prvi album je izdao 2008. i trasirao svoj put na muzičkom nebu. Publika ga je zavoljela zbog njegove specifične boje glasa i emocije. Iza sebe ima četiri albuma, a posljednja balada ''Veruj u nas'' bilježi milionske preglede. Zbog okretanja istine i nekih privatnih nesuglasica od prije nekoliko godina o kojima su pojedini mediji krivo pisali u proteklom periodu Adil vrlo rijetko daje intervjue.
No, zbog dobre saradnje sa našim magazinom ovaj put je napravio izuzetak. Sa Adilom smo razgovarali o njegovim počecima, muzičkom stilu, prijateljstvu, festivalima, ali i idealnom porodičnom odmoru.
Utabao stazu
Koliko truda, vremena i energije si uložio da bi se 2012. godine sa pjesmom ''Laku noć'' pojavio na Pinkovom festivalu, poslije kojeg je jednim dijelom tvoja karijera krenula još višom uzlaznom putanjom?
-Možda se nekome i čini da je to bilo tako brzo ili, kako neki kažu preko noći, ali ja znam da sam se malo više namučio. Prvi album sam izdao 2008. godine, ali mnogo godina prije toga sam počeo pjevati i baviti se muzikom. Ako pravimo paralelu sa učešćem na Pinkovom festivalu i pjesmom ''Laku noć'' koju si pomenuo i to je opet dug period, budući da je to bilo 2012. godine. Bilo je potrebno baš mnogo truda, rada i odricanja, neprospavanih noći… To što sam ja doživio u tom periodu, neko ne doživi ni u cijeloj karijeri. Zahvalnost dugujem Bogu i svim ljudima koji vole moje pjesme.
No, tvoji muzički počeci sežu mnogo ranije, i prije nego si izdao prvi album. Koliko se sjećam učestvovao si na još jednom festivalu?
-Znaš kako, ja sam se zvanično na sceni pojavio 2007. godine sa pjesmom ''Ne mogu bez tebe ja''. Učestvovao sam na jednom festivalu u Vrnjačkoj Banji, tako da je ta pjesma nekako trasirala i obilježila moj muzički pravac. I to mi je nekako najvažnije. Ja sam se u moru istih mladih pjevača nekako izborio za svoje mjesto, možda zbog mog fazona pjevanja. Ja nekako volim reći da je to bio neki novi fazon pjevanja jer sam pomiješao i ''babe i žabe''.
Na šta tačno misliš? Muzički stil ili nešto drugo?
-U jednoj pjesmi pjevam i narodne i zabavne trilere sa lijepim tekstom i još ljepšim melodijskim linijama. Tako da nasreću, moj prvi album, ali i drugi, treći i četvrti su u istom maniru. Preovladava emocija koju moju publika prepoznaje. Imao sam sreću da sam od početka dobro utabao svoje staze.
Kakav je Adil privatno, kada nije na sceni?
-Privatno, jedan sasvim običan čovjek. Vidio si me maloprije i u trenirci i sa kačketom. Generalno kada nisam na sceni, ja sam šaljivdžija i opušten sam dosta i zato me svi vole, i narod i komšije i moji dugogodišnji prijatelji, poznanici. Ostao sam isti. Ali kada osjetim da neko posjeduje negativnu energiju i ja imam gard i izbjegavam takve osobe. Udaljim se odmah.
A kako reaguješ kada te obožavatelji zaustave na ulici? Nisi uvijek isto raspoložen?
-Generalno sam nasmijan, trudim se. Kada me neko prepozna na ulici, zaustavi me, stanem nasmiješim se, fotografišem se s tom osobom, ali nekada to zaisa zna biti opterećavajuće. Ljudi ne znaju jesi li u tom trenutku umoran, nervozan, da li ti se spava, a očekuju i fotografiju i razgovor. S druge strane treba imati strpljenja i živaca za sve.
Lijepe i melodične
Kako tvoji dugogodišnji prijatelji gledaju na tvoj posao? Idu li sa tobom na nastupe?
-To je zaista zanimljivo. Prijatelji me zaista gledaju kao onog starog Adila, od prije deset – petnaest godina. Oni tek kada odu sa mnom na neki nastup i vide da nekoliko hiljada ljudi vrišti i emotivno reguje na moje pjesme, pa onda jedva čeka da završim nastup da se slikaju sa mnom, tek tada im sve postaje čudno i zapitaju se da li je moguće da su prijatelji sa mnom.
Nabaciš li im ponekad neku djevojku?
-Moji drugovi su matori (smijeh). I svi su fini i vjerni svojim suprugama, tako da se to ne dešava zaista. Da sam ja bio ovo što sam danas prije nekih deset godina, ne bih garantovao ni za svoje ni za njihove postupke, kada su startovanja djevojaka u pitanju (smijeh).
Koja pjesma je tvoja lična karta? U kojoj ima najviše emocije?
-Pjesma ''Ne mogu bez tebe ja'' je odredila moj pravac. Već sam rekao da je to pjesma koja ima i zabavne i narodne ukrase. Ali, s druge strane ja sebe ne mogu svrstati u narodnog pjevača, jer ne mogu da pjevam dobro kao Šaban Šaulić ili Šerif Konjević, recimo. Taj stil muzike ne mogu tako dobro da pjevam. Imam svoj pravac i zato sam i prošao. Nemam konkurenciju.
Kada pogledaš i analiziraš svoju karijeru od početaka do danas, ima li možda nešto na čemu sebi zamjeraš? Je li nešto moglo drugačije?
-Ne zamjeram sebi zaista ništa, kada je karijera u pitanju, jer za sve je potrebno vrijeme. Evo na mom prvom albumu postoji nekoliko pjesama koje su zaista lijepe i melodične, ali one nisu pronašle svoj put do publike i slušalaca. Mislim da generalno ne treba žaliti ni za čim i uvijek treba ići dalje. U proteklim godinama sam imao zaista mnogo lijepih nastupa i promovisanja svojih albuma. Ostvario sam saradnju sa ljudima o kojima sam ranije maštao, dok sam bio mladi pjevač. Sve u svemu, kada pogledam na svoju karijeru od početaka do danas, ne bih ništa mijenjao.
Čuo sam da si posljednji album radio u Turskoj?
Posljednji album sam radio u Istanbulu i već sam kućni prijatelj sa svojim producentom, jer je osjetio da sam dobar čovjek. Osjetio je i moju muzikalnost i emociju u glasu, tako da sam presretan da imam nekoga sa kim se u muzičkom i produkcijskom smislu razumijem pogledom. Sve u svemu dobro to ide.
Posebna nota
Već smo čuli baladu ''Veruj u nas'' početkom ove godine, vidjeli i spot, no moram te pitati ko je prelijepa djevojka koja mu je dala posebnu notu?
-To je zaista jedna prelijepa balada. Kadrovi za spot za pjesmu ''Veruj u nas'' su snimani u Turskoj, tačnije u Istanbulu a ja potpisujem scenario i režiju i na to sam ponosan. A djevojka u spotu je svjetski top model i više puta je bila na naslovnici nekih svjetskih modnih magazina. Zove se Ivana Bataković.
Ne staješ sa singlovima, ideš dalje do izdavanja narednog albuma?
-Planiram da svaka tri – četiri mjeseca izdajem nove singlove, tako da ću u 2017. godini imati sigurno nekoliko novih pjesama koje ću na kraju pretočiti u novi album.
Rođak Muharem mi je bio uzor
Obzirom da si rekao da imaš svoj stil i da ne pripadaš ni zabavnom ni narodnom opusu, imaš li neke uzore na tim poljiima? Čije pjesme voliš slušati u slobodno vrijeme?
-Dok sam bio klinac, uzor mi je bio Muharem Serbezovski. Inače smo i rođaci sa mamine strane i svi smo vezani, tako da možda i u mom glasu postoji nešto genetski što je već od ranije predodređeno. I kasnije kada sam počeo ozbiljnije da slušam muziku, njegove pjesme su mi najviše prijale i tu sam se pronalazio. Što se tiče zabavne muzike, volim slušati Olivera Dragojevića, pokojnog Tošeta Proeskog koji je neponovljiv.
