Kažu da je kompulzivno laganje navika, zapravo to je patološka bolest kada počinilac nije svjestan svojih postupaka. No, da li se u takvu kategoriju lažova mogu svrstati osobe koje uživaju iznoseći putem portala gnusne laži od kojih ljudi preživljavaju stresove, šokove… jer oni izmišljaju smrti. To su oni koji žele nauditi drugima.
Sve je to uvrnuto
Izmišljene tvrdnje prije dvije godine su zadesile Muharema Serbezovskog i to u dva navrata. Napisano je da je preminuo u skopskoj bolnici poslije moždanog udara, a onda tobože su se nadovezali rečenicama punih saosjećanja, kako će zauvijek ostati u srcima svojih poklonika.
Isto je uradio i onaj koji je prošle godine pisao kako je Kemala Malovčića ubila osoba sa debelim kriminalnim dosijeom. Haris Džinović je takođe, po informacijama nekih portala, umro kao i Halid Bešlić. Sloba Radanović je u aprilu “preminuo” a reagirao je vrlo potišteno i uzrujano.
Željko Joksimović je 2013. godine “poginuo”. Sjetimo se da je ta laž planula a on je samo kazao da je to za njega uvrnuto. Zdravko Čolić je prebačen na “onaj svijet” 2011. Niko sa njegove strane, pa ni menadžer nije se oglasio jer, kažu, neće da nasjedaju na takve gluposti.
Kada je 2012. Vlado Georgiev proglašen mrtvima pozdravio je svoje „ubice“ dodavši koje li koincidencije upravo pjevam pjesmu „Živim sad“. Eto, vratio sam se – napisao je on preko svog Twitera tada. Nedavno su društvene mreže poslije ko zna kojeg puta objavile “smrt” Šemse Suljaković.
Lavina emocija se u svakom trenutku pokrene među fanovima, stres među članovima porodice i bližnjima a mreže naprosto “bukte”, telefoni se užare. Ta neizvjesnost, napetost je šokantna a i sam pjevač bude uznemiren bez ikakve potrebe, zbog nečijeg hira. I lažne i istinite vijesti na portalima se čitaju. Neke su takve i došle glave Oliveru Dragojeviću, ko zna koliko puta, dok se borio sa opakom bolešću. I sam je čitao o svojoj smrti. Naravno i njegovi bližnji bili su potrešeni neistinitim informacijama, kao što se desilo i sa Kemalom Montenom koji je proglašen mrtvim prije nego što je preminuo pa je tada kazao
-Ljudi moji, zakopavate me svaki dan!
Ko zna koliko puta Sinan Sakić je bio na onom svijetu, znao čak plakati koliko je poziva dobijao od svojih prijatelja. Preminuo poslije infarkta, moždanog udara, umro poslije udesa koji je usitinu doživio ali je preživio, da bi eto naslutili njegov tragičan kraj. Slično se desilo i sa Vidom Pavlović. Šaban Šaulić je preživljavao i udese i infarkte i ko zna kakve smrti do one koja ga je uistinu zadesila. Nada Obrić dok se bori sa opakom bolešću već je prešla na „onaj svijet“.
Zagorčava im život
Jednostavno, digitalni svijet je promijenio etiku novinarstva, to je zlo koje pravi samo probleme naročito kada su u pitanju lažne vijesti a čitaoci ne razlikuju na portalu šta je tačno, a šta ne. Kakav je ineteres u dezinformaciji, da li su to zapaljivi naslovi uz izmišljotine, manupulacije ili jednostavno ta jeziva izmišljotina želi da ljudima dodatno zagorča život? I zašto uvijek poznate šalju na onaj svijet? Zašto povrjeđuju ljude? Malo je onih koji se ogluše na takve natpise poput Lukasa koji je nakon objave da je preminuo kazao „evo vraćam se sa vlastite sahrane, hvala na pitanju kako ste vi“.
Piše: Dž.H.M.
