Dženan Lončarević je sinonim za dobru pjesmu, emociju i zagarantiranu zabavu. Pjevač kojeg vole i mladi i stari svojom specifičnom bojom glasa uspio je „oživjeti“ neke stare pjesme, a kako je kazao, nema problem da na svojim nastupima pjeva pjesme svojih kolega. Bitno je samo da je publika zadovoljna…
Crnogorsko „čojstvo“
Vaša karijera je izgrađena na dobrim pjesmama, predanom radu, nikad na skandalima. Kako je moguće biti poznat, biti zvijezda, a nemati otkrivenog „prljavog veša“?
– Kako je moguće otvoriti česmu i napuniti čašu i popiti vodu?
Nemojte da mi odgovarate na pitanje pitanjem! (smijeh)
– Danas sve što je normalno postalo je nenormalno i obrnuto. Ja sam naučen od roditeljda da ponesem čestitos, pravednost, čojstvo što bi rekli moji Crnogorci. Naučen sam da poštujem ljude i očekujem da drugi poštuju mene. Sve ono što sam ja prezentovao publici otkako su čuli da postoji tamo neki Dženan Lončarević bila je dobra pjesma, dobar provod i zarekao sam da će tako ostati.
Kako komentirate najezdu starleta?
– Prvo sam se branio da nemam komentar jer ne znam koliko znači pridavati medijsku pažnju nekom takvom, ali najezdu svega onoga što se zove nemoral smo stvorili sami jer ne mogu oni biti popularni koliko im mi možemo pridavati pažnju. Kad kažem „mi“, mislim na sve one ljude koji to gledaju, prate i to što se naša djeca ugledaju na ljude koji ništa nisu uradili osim što su se skinuli.
A pratite li Vi neka dešavanja, muzička takmičenja recimo…
– Protiv muzičkih takmičenja nema ništa, ali imam protiv onoga što se desi nakon njih, a to je da se svi „uzvijezde“. A protiv toga da se pojave neki talentirani ljudi zaista nemam ništa, čak podržavam. Ali kad ti publika da šansu, iskoristi je. Sad su svi odjednom bitni…
Mnogi pjevaju Vaše pjesme…
– To mi je drago. To je najveći pokazatelj da se isplati ono što radim, a to je snimanje albuma.
Jedan ste od rijetkih koji u posljednje vrijeme izdaje albume, mnogi se odlučuju za singlove. Ne bojite se neuspjeha?
– Isplati se tako što uveliko spremam veliki koncert na Tašmajdanu krajem maja, pa ću zakazati veliki koncert kod vas u Sarajevu… Album je skup nekih dobrih stvari tako da meni se isplati.
Sarajevo baš volite?
– Tu sam „poluodrastao“. Moje školovanje je tu započelo, tu imam mnogo rodbine, poznanika…
Jednom prilikom ste izjavili kako je na Vaš nastup u Zagreb došlo samo 12 ljudi. Zašto?
– Bilo ih je 112, ali ja sam namjerno rekao 12. Jedini sam koji je to izjavio pa sam dobijao kritike što sam išta pričao. U Zagrebu nekako vlada neka, ne znam kako bih to nazvao, neka šupljina u pop muzici. Zvanično se okrenuo prema svemu onome što je kulturno, a nezvanično je okrenut ka nečem što nije kulturno. Čast svima, da se neko ne uvrijedi. Ja snim pop albume, ali na svojim nastupima ljudima ponudim i nešto drugačije. Oni koji su bili tu doživjeli su svirku kao da ih je bilo 1112.
Šta Vi mislite, ima li istine u onome što kažu mnogi, da je turbofolk započeo sa „Bijelim dugmetom“?
– Jao, ne bih znao da pričam o tome jer ja „Bijelo dugme“ ne mogu ni blatiti niti bilo šta loše reći jer sam odrastao na njima, na Kerberu, na Galiji, EKV-u… Kad je u pitanju turbofolk, ne možemo mi slušati nešto što nam se ne sviđa. Nisu krivi oni koji nam to prezentiraju nego oni koji to slušaju.
Duet sa starletom ili pojavljivanje u spotu?
– Nekako uvijek pitam čime se ko bavi, pa mi neko kaže da je poljoprivrednik, neko je hirurg, pa pitam čime se bavi ova lijepa djevojka i kažu mi da je manekenka i ima neku diplomu. Tako ja biram ljude sa kojima radim. Kad su u pitanju starlete, morale bi prvo da postanu pjevačice pa da njihov glas iole vrijedi, e onda bi se možda i moglo razmišljati o toj temi.
Iako je turbofolk zavladao?
– Ma ovo više nije ni turbofolk, ja ne znam ni kako bih to nazvao. Danas imaš nešto u imenu i ti si pjevač. Ne znam ni sam. Generalno, ja volim muziku i bavit ću se ovim poslom sve dok budme mogao pjevati.
Naše sunce
Jedan ste od rijetkih koji je snimio mnogo spotova. Kako se isplati snimiti spot za svaku pjesmu na albumu?
– Na jednom albumu nisam snimio nijedan spot pa je uspio, ali za posljednji sam snimio sve. Snimili smo to sve za tri dana. Kažu ljudi hajdemo da snimimo spot na Maldivima. Sjedi onda čovjek u fotelji i kaže: „Vidi, čovječe, kako je lijepo sunce“. To sunce imamo i mi, te plaže imaju i kod nas i ja snimam tu. U tome je moja tajna.
Znači skromnost je Vaša vrlina.
– Ako ti tako kažeš.
Privatni život
Trpi li privatni život zbog karijere?
– Ništa na ovom svijetu ne trpi ako čovjek može da se organizira. Niko mi ne može reći da nema vremena za nešto, jer se sve može stići. Potreban je dobar tim ljudi koji funkcionira na principu da svako radi svoj posao. Ja na svom poslu pjevam i nenadano sviram gitaru i znam da je sviram. To obavezno napišite jer se mnogi pitaju znam li ili ne. Čak sam učio svirati kod Mile Rakanović.
Saradnja sa Zoricom
Kako je došlo do saradnje sa Zoricom Brunclik?
– Zoricu mnogo volim i poštujem njen i rad njenog muža. Istina je da su me neki i osuđivali zbog te saradnje, ali ta žena pjeva i to je neminovno. Prezadovoljan sam kako je sve ispalo, a naš duet je pop pjesma tako da, ako ništa, ona se tu odlično snašla! (smijeh)
