Zdravko Čolić rođen je 30. maja 1951. godine u Sarajevu, a djetinjstvo proveo na Grbavici. Otac Vladimir mu je bio oficir u miliciji, a majka Stana domaćica. Kao dijete se više zanimao za sport nego za muziku. Najprije je bio golman u juniorima "Željezničara", da bi ubrzo shvatio kako mu atletika više leži. Ipak, kako Čola kao sportista nije postizao veće rezultate, a kako je imao velikog talenta za recitovanje, podrazumijevalo se da učestvuje u školskim priredbama. Volio je i glumu, pa je primljen i u Pionirsko pozorište, gdje je učestvovao u predstavama "Dječaci Pavlove ulice" i "Kekec i Mojca". Muzika mu je bila hobi, učio je gitaru i išao u muzičku školu. Prvotno su se Čolini roditelji dvoumili između gitare i harmonike, no mali Zdravko se odlučno zalagao za gitaru i tako je odlučeno da se kupi gitara! Sa prijateljem Bracom Isovićem svirao je za društvo u parku, a u svom su kvartu bili poznati kao duet Čola i Isa sa Grbavice.
U Crnoj Gori je zaradio i prvi honorar od svirke i pjevanja. Naime, s prijateljem je iz Sarajeva u Bijelu stigao bez dinara u džepu. Pohađao je tada treći razred gimnazije. Na jednom plakatu ugledali su najavu natjecanja pjevača amatera. Čolić se prijavio, otpjevao pjesmu "Lady Madonna" i osvojio drugu nagradu.
Prvi zvanični nastup Čola je imao 1969. godine u grupi "Ambasadori". Bio je dvije i po godina pjevač u toj grupi. A onda 1971. godine Zdravko Čolić upoznaje Kornelija Kovača, koji je Čolu pozvao u tada poznatu "Korni grupu". Čolić se preselio u Beograd pun nade i ambicija. U Beogradu Čolić stanuje po iznajmljenim sobicama, sluša prigovaranja gazdarica, ponekad ih opslužuje kupovinom na tržnici. Tada novca nije imao na napretek, pa ga finansijski izrdžavaju i roditelji.
Nastupio je na festivalu Vaš šlager sezone u Sarajevu 15. aprila 1972. godine s pjesmom Kemala Montena "Sinoć nisi bila tu". Pjesmu je trebala prvotno pjevati Josipa Lisac, ali kako je ona otkazala nastup pjesmu je otpjevao Čola i osvojio treću nagradu, te nagradu za interpretaciju. Pjesma u cijeloj zemlji postaje veliki hit, a danas se ubraja u neke od Čolinih najljepših pjesama. Od tog trenutka i zvanično počinje Čolina solo karijera, kojom će se uzdići na mjesto naše najveće estradne zvijezde.
Čolić je 1990. sa Goranom Bregovićem uradio album "Da ti kažem šta mi je" koji je objavila privatna beogradska izdavačka kuća "Komuna". Materijal je promovisan na Festivalu "MESAM" 1990. godine. Na njemu se našla obrada narodne pjesme "Čaje šukarije" u kojoj repuje djevojčica Ivana, inače glumica u filmu "Kuduz". Pjesma se izdvaja kao najveći hit s albuma, a tu su i numere "Čija je ono zvijezda", "E draga, draga" i naslovna "Da ti kažem šta mi je" autora Dina Merlina.
Sjajna karijera potrajala je sve do skoro pred sam rat 1992., kada je Zdravko Čolić napustio rodno Sarajevo i preselio se u Beograd. Povremeno je nastupao po manjim dvoranama širom Evrope sa Lazom Ristovskim, a redovan je saradnik na pločama Bregovićeve filmske muzike.
Krajem 2006. na tržištu se pojavljuje 12. album Zdravka Čolića nazvan jednostavno "Zavičaj". Album nastavlja tradiciju etno-pop zvuka, koju Čola redovito njeguje na svojim albumima u zadnjih dvadesetak godina. Među pjesmama inspirisanim Sarajevom, Bosnom i tamburašima izdvajaju se pjesme : "Bembaša", "Merak mi je", "Svadbarskim sokakom". Četrnaesti studijski album Zdravka Čolića „Vatra i barut“ sniman je i miksan tokom 2013. godine. Miks albuma kao i sve aranžmane potpisuju Nikša Bratos i Vojislav Aralica.
Prvog maja 2001. godine ženi se svojom dugogodišnjom djevojkom Aleksandrom, profesorom geografije, s kojom ima i dvije kćeri Unu i Laru. Poznat je i po tome što je uspio svoj privatni život sačuvati od javnosti, vodeći miran i povučen porodični život, lišen bilo kakvih skandala. Tijekom nesretnih ratova na tlu bivše Jugoslavije, nije davao nikakve izjave, niti se miješao u politiku što mu je samo povećalo popularnost nakon rata na području bivše Jugoslavije.
