Više od 200 Trebinjaca iz svih krajeva svijeta stiglo je prošlog vikenda u šeher kako bi prisustvovali na Večeri Trebinja koja je upriličena u sarajevskom hotelu “Evropa”. Kako nam je kazao organizator ovog lijepog druženja Smajo Hadžimahović ovo je drugi put da se Trebinjci okupljaju u ovako velikom broju. No, dodao je, nastojat će da ovo druženje preraste u tradiciju.
A za dobru atmosferu pobrinuo se također Trebinjac Šuki Planjanin koji je kao svoje specijalne goste doveo maestra na gitari Aku Hukelića i izvrsnog pjevača Jasenka Zubana. Niti jednog trenutka nisu dali da plesni podijum bude prazan, i u tome su i uspjeli. Širok repertoar je otpjevan te večeri, od lijepih balada, sevdalinki, starogradskih pjesama… no svakako najviše emocija je izazvala sevdalinka “U Trebinju gradu” koja je mnoge vratila godine i godine unazad te oživjela sjećanje na rodni grad.
Bilo je, kažu nam, Trebinjaca koji se nisu sreli čak 30 godina. I baš zato im je ova svečanost bila još draža. Sreli su stare prijatelje i poznanike, a odlična muzika je sve to samo dobro “začinila”.
A da su Trebinjci vrlo uspješni posvjedočio nam je i jedan od suorganizatora ove večeri profesor na Prirodno matematičkom fakultetu Šefket Arslanagić koji se našalio i kazao kako Arslanagića, te večeri, ima najmanje pola sale. Osim njega, bilo je tu doktora, uspješnih biznismena, sportista, slikara, novinara, ugostitelja… a svima je zajedničko bilo to što su rodom iz prelijepog Trebinja.
A za Šukija su imali samo riječi hvale, sve vrijeme su mu stizale čestitke na prelijepoj noći koju im je, kako rekoše, legenda Trebinja priredila. Skroman, kakav ustvari i jeste, pomalo se crvenio na tako divne riječi. Kaže da sve to ipak mora podijeliti sa Akom i Zubanom, koji su došli kao njegovi gosti. Hukelić je, kao po običaju, pokazao svoje šoumenske sposobnosti tako da je, osim što je svirao, bio i animator pa su mnogi, vidjevši kako je on raspoložen, vrlo brzo pridružili im se na bini i zapjevali zajedno sa njima. Zuban je, s druge strane, oduševio svojim izvrsnim vokalnim sposobnostima pa je malo ko ostao ravnodušan na ono što je on interpretirao.
A vrijeme je, nažalost, veoma brzo prolazilo. Mnogi su se, kada su pogledali na svoj sat, iznenadili kada su shvatili da je već dva sata iza ponoći. Sa tugom su konstatovali kako je sva ova zabava isuviše brzo prošla. No, s nadom da će sve ovo ponoviti i naredne godine, Trebinjci ipak nisu isuviše žalili. Proveli su jednu više nego ugodnu večer i evoucirali uspomene na djetinjstvo i rodnu grudu.
