Nije postojala kafana u bivšoj Jugoslaviji u kojoj se od 1989. godine, kada je Haris Džinović započeo samostalnu karijeru, nisu pjevale njegove pjesme. I danas njegovi čuju se iza svakog ćoška. Za te numere gosti ugostiteljskih objekata često na muziku daju i posljednji dinar iz džepa samo da čuju taktove i srceparajuće boemske riječi. S druge strane, kralj meraka nikada nije uzeo bakšiš za neku svoju pjesmu. Bez obzira na to da li on pjevao u kafani, diskoteci, dvorani, hali ili privatnom veselju, uvijek je smatrao da je dodatni novac nepotreban s obzirom na to da ima svoju cijenu za koju je plaćen da dođe i uveseli narod.
-Meni je to bezveze. Ako ja imam svoju cijenu honorara, ne uzimam nikakav bakšiš. Nikad nisam uzeo. To mi je nekako ispod časti. Ako sam već negdje došao da pjevam, onda sam to naplatio. A ako nisam naplatio, onda to radim iz duše, nikako za bakšiš. A iskreno, kada odem na privatno druženje izbjegavam i da pjevam svoje pjesme, samo hoću tuđe. Ako baš neko izrazi želju za tim, onda mu otpjevam- rekao je pjevač.
